Page 54 - STAV broj 376

DRUŠTVO: 30 GODINA OD POČETKA GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA

Tuzlanska Kapija i ratno odrastanje Jasmina Dajanovića

NAJVEĆE GUBITKE

DOŽIVIO SAM U MAJU, TO

MI JE NAJBOLNIJI MJESEC

Uslijed granatiranja centra grada, Jasmin je ranjen na Kapiji 25.
maja 1995. godine, kada je počinjen najveći zločin nad civilima

Piše: Alma ARNAUTOVIĆ Tuzle. Po dolasku u bolnicu, više se nije mogao oslanjati na nogu pa
je puzao. Kaže da je bolničko osoblje već bilo obaviješteno o tome
šta se desilo i užurbano su se pripremali za veliki priliv ranjenika.

aj je najtužniji i najteži mjesec “Sa 17 godina sam postao, da tako ka-
u godini za Jasmina Dajano- žem, glava porodice. U ratnim sam se uslo-
vića iz Tuzle, koji je preživio vima brinuo o majci i bratu koji je šest godi-
Mranjavanje i masakr na tuzlan- na mlađi. Snalazio sam se na razne načine,
skoj Kapiji 25. maja 1995. godine, kada su a ubrzo nakon što sam postao punoljetan
mu ubijeni drugovi i poznanici. U istom prijavio sam se u vojsku, na odsluženje
je mjesecu, tri godine ranije, na dužnosti dobrovoljnog vojnog roka. Tada je to za
poginuo njegov otac Bahrija Dajanović. muškarce koji nisu odslužili vojni rok u
“Za mene je generalno maj mjesec naj- bivšoj Jugoslovenskoj narodnoj armiji bio
teži mjesec u godini. Oca nikada neću za- kao vojni rok u trajanju od četrdeset i dva
boraviti. Samira Mujića nikada neću za- dana i onda si spreman za liniju. Kako me
boraviti. Nedima Rekića nikada ne mogu život nije mazio, ni vojska nije mogla pro-
zaboraviti. Oni su urezani u moj život i ći bez problema”, navodi Jasmin smješka-
nema dana kada ih se ne sjetim...”, zapo- jući se, napominjući da sada na ovo što će
činje Dajanović razgovor za Stav koji smo ispričati gleda kao na anegdotu, a tada mu
vodili u kafiću udaljenom nekoliko meta- je to stvorilo ozbiljan problem.
ra od mjesta gdje se nalazio kada je pala “Ispred vojno-regrutnog centra u Koj-
granata ispaljena s položaja Vojske Repu- šinu, kada sam se prijavio, stavili su sve nas
blike srpske s planine Ozren, ubivši tom sa spiska u autobuse i mislio sam da ide-
prilikom 71 i teže ili lakše ranivši preko mo u kasarnu u bivšoj Skojevskoj ulici, ali
200 mlađih osoba. su nas odvezli petnaestak kilometara da-
lje, na Dubrave, gdje je bivša armija ima-
SA 17 GODINA SAM POSTAO GLAVA la vojni aerodrom. To mi se nije svidjelo,
PORODICE PA OTIŠAO U ARMIJU jer ako bih bio u Skojevskoj, skoknuo bih
Jasminov otac Bahrija bio je među do kuće ili do nene i nešto bih pojeo, nor-
prvim žrtvama među braniteljima nakon malno bih se okupao i slično. Eto o čemu
bitke na Brčanskoj Malti 15. maja 1992. sam razmišljao u tim nenormalnim, rat-
godine, koja je predstavljala ključni do- nim uslovima. Kada smo stigli na Dubra-
gađaj za odbranu Tuzle. Poginuo je u noći ve, bio sam nervozan, a tako mlad i tvrdo-
15. na 16. maj 1992. godine. Došao je, na- glav mangup, bio sam magnet za nevolje.
vodi Jasmin, s posla, iz Termoelektrane Prišao mi je neki čovjek i rekao mi je da
“Tuzla”, i kao pripadnik Prve manevar- se pomjerim s tog mjesta. S njim sam se
ske jedinice zadužio je oružje. Poginuo verbalno sukobio jer nisam htio da se po-
je s komšijom Nezirom Ćehajićem, kada maknem. Kada je otišao, svi su mi rekli da
je pala granata ispred ulaza Društva za sam se suprotstavio kapetanu i da sam go-
tjelesno vaspitanje “Partizan”, gdje se tov. Iz tog razloga sam pobjegao iz vojske.
nalazila komanda. Uzeo sam torbu i krenuo na kapiju. Kada

54 20/5/2022 STAV