Page 55 - STAV broj 376
P. 55

su me na kapiji zaustavili i pitali gdje ću,   mladić u trendu, koji je imao sve u živo-
                                            rekao sam im da su me poslali da kupim   tu. Tog smo dana oko 18:15 sati krenuli
                                            cigare i da se odmah vraćam. Nedaleko je   prema Lukavcu, jer smo imali neko svo-
                                            bila neka prodavnica. Nisam dugo pješačio   je društvo u Lukavcu i Srebreniku. On je
                                            kada je naišao kombi tuzlanskog vodovo-  došao po mene i tada je pala prva granata,
                                            da. Vozač me prepoznao i stao je. Pitao me   nakon koje se oglasila sirena za opću opa-
                                            gdje idem i rekao sam mu da idem kući.   snost. Došli smo u Lukavac, tada se izlazi-
                                            Tako sam se vratio. Poslije dvanaest dana   lo u ‘Šekspir’ i ‘Holivud’, ali nismo zatekli
                                            po mene je došla vojna policija i odveli su   nikog od poznanika pa smo se zaputili u
                                            me u pritvor, gdje je bilo užasno. U to vri-  Srebrenik. Ondje smo izlazili u kafić koji
                                            jeme najveći broj ljudi u pritvoru bili su   se zvao ‘Hari’, ali smo se kratko zadržali i
                                            šverceri cigarama, koji su bili puni nov-  krenuli smo nazad u Tuzlu.”
                                            ca. Dok svijet nije imao šta da jede, oni su   Stigavši u Tuzlu, Mujić je automobil
                                            uživali kao u hotelu A kategorije i taj im   parkirao na parkiralištu na Solnom trgu,
                                            je pritvor dobro došao. Drugi su ratovali,   dvadesetak metara udaljenom od mjesta
                                            a oni su uživali.”                 masakra i nekoliko minuta prije zločina
                                               Poslije pritvora mu je, navodi Jasmin,   nad tuzlanskom mladošću, koji je počinjen
                                            došao redovni poziv za vojsku i odslužio   u 20 sati i 50 minuta.
                                            je vojni rok 17. novembra 1993. godine.   “Ušli smo u masu omladine, pozdrav-
                                            Trebali su ga, priča, rasporediti u jedini-  ljali smo se, jer smo dosta mladića i djevo-
                                            cu, odakle bi išao dalje na ratišta, ali oče-  jaka poznavali. Ja sam stajao u neposrednoj
                                            vi prijatelji koji su bili u Armiji RBiH,   blizini pada granate. Mnogi kažu da nisu
                                            znajući za njegovu situaciju kod kuće, da   čuli ispaljenje granate, ja sam ga čuo i in-
                                            je majka sama i da je brat maloljetan, po-  stinktivno sam, pošto sam se veoma pla-
                                            štedjeli su ga.                    šio granata, u nekoliko koraka pobjegao
                                                                               iza golfa i čučnuo pored točka. Detonacija
                                            USLIJED ŠOKA I STRESA, NISU NI     me odbacila oko sedam metara. U tim je
                                            OSJETILI DA SU RANJENI             trenucima zavladao totalni muk. Tišina.
                                               “Kasnije sam radio svašta. Živim blizu   Nevjerovatno, ali ništa se ne čuje. Plašio
                                            Doma mladih i tamo sam se zaposlio, radeći   sam se naredne granate i prešao sam pre-
                                            jedno vrijeme na ulazu, a poslije, konkret-  ko Kapije na parking, misleći da će Samir
                                            no u maju 1995, bio sam konobar”, prekida   doći i da ćemo bježati. Uopće se ne sje-
                                            priču Jasmin, dok iz kutije vadi cigaretu   ćam kako sam došao do parkinga. Jezivi
                                            i pali je, a potom nastavlja priču o danu u   je tajac vladao sigurno minutu i, kada sam
                                            kojem je stradala tuzlanska mladost.  pogledao s parkinga ka Kapiji, sve je bilo
                                               “Iako je bio stariji, družio sam se sa Sa-  žuto, pretpostavljam od oštećenih fasada
                                            mirom Mujićem. Bio je odličan momak,   s okolnih objekata. To je djelovalo kao da


                                                                                                   STAV 20/5/2022 55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60