Page 60 - STAV broj 376

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (53)

HRABRE “ŽIVINIČKE OSE”

STIGLE SU U ODSUDNI ČAS

“Sedam je poginulih... dvadesetak ranjenih! Od toga, trojica
Piše: Ammar KULO teško!”, odgovori Tahir. Oči su mu bile puno suza. “Mladići.
Najviše ovih iz Živinica.”

ulija je došla s Taibom, našim sta-
nodavcem, vozačem hitne pomo-
ći, koju minutu prije granatiranja.
JPonovo je bila u pratnji ranjenika.
Gledala je u jednu tačku, ne pozdraviv-
ši me, izbezumljeno, odsutno, konstan-
tno je ponavljala samo jednu rečenicu, u
pravilnim razmacima: “Samo da je šljem
imao... Samo da je šljem imao...”
“Šta priča? Šta joj se desilo?”, upitah
tiho mamu dok sam bio na lavabou, peru-
ći ruke, tako da me Julija nije mogla čuti.
“Bolo... Komandant Bolo... Ranjen...
Teško... Odvukli su ga u Tuzlu”, duboko
uzdahnuvši, reče mi mati. Kao da mi se
tlo izmaklo pod nogama... Uhvatih se za
lavabo... Bila je to najstrašnija vijest koju
sam čuo taj dan. Komandant Bolo... Teš-
ko ranjen... Još nisam mogao vjerovati...

SVE JE U BOŽIJIM RUKAMA
Jutro je. Snijeg sipi. Oštri januarski
vjetar. Minus dobro ispod nule. U selu sa-
blasna tišina. Nema graje kao jučer. Čini
mi se da je sve stalo. Ulice su puste u ovaj Spuštam se ka Vasvinom restoranu. me Sifet. Slegnuh ramenima i rekoh:
jutarnji čas. Sve odraslo, što je muško, ili Nema ni Ahme već danima. “Forsiram” “Bolo...” Sifet odmahnu rukom: “Znam.
je na liniji, ili u bolnici, ili u radnoj oba- cestu uz Krivaju ne bi li vidio nekog po- Loše vijesti brzo putuju. Sad je sve u Bo-
vezi opslužuje vojsku, Armiju RBiH, koja znatog. Skoro da sam izgubio nadu, kada su žijim rukama.”
vodi odsudne borbe za opstanak Olova. Za se otvorila vrata zgrade u kojoj je smješten Pristavio je čaj, donio mi šoljicu, na-
opstanak Bosne i Hercegovine! Ako dobi- štab Ilijaškog bataljona. Sifet, stariji vojnik suo. Pripalio je cigaretu, sjeo, da bi potom
je ovu bitku, neprijatelj će spojiti Ozren i s bubrežnim problemima, promoli glavu i nastavio: “Kakva je to ljudina, moj sinko!
Romaniju dolinom Krivaje. Osigurali bi mahnu mi rukom. “Hajd’ na čaj”, pozva me. Da nas je više takvih. Uvijek na liniji. S
rezervni koridor, pored onog Brčanskog. Ulazim. Drvena koliba. Nekada ju je borcima. Kad ne puca, okupi vojsku, pa
Slobodna teritorija bila bi pocijepana. koristila turistička zajednica. Na zidu su uređuju liniju, produbljuju tranšeje i rovo-
Tuzlanska regija u potpunom okruženju. još obješeni posteri s reklamama “jugo- ve, utvrđuje grudobran... Sav je od akcije...
Više od milion ljudi bilo bi u nekoj vrsti slavenskog mora”. Smjenjuju se motivi osmatra, mjeri, crta, osluškuje... Uvijek je
enklave. Ulozi su ogromni. Splita i Makarske rivijere. U prvom pla- korak ispred neprijatelja. Jedan je dan čuo
Naložio sam vatru, doručkovao, izle- nu plaže i oskudno odjevena ženska tije- motorne pile s agresorske strane. Skontao
tio vani... Mati je kao nešto rekla u vezi la, šetnica i drvored palmi... Uhvati mi ih... Prosijecaju šumu... Prave tenkopro-
s granatiranjem... ili mi se učinilo. Mo- pogled Sifet. “Eh, da je sad ljeto i sunce. hodni pravac... Odmah je na tom dijelu po-
rao sam napolje. Sresti nekoga. Doći do Umjesto ove vukojedine, malo muzikice stavio prepreke... Nisu dobro prošli kada
informacije. Šta se dešava? Morat će već i fino društvo. Fina je ono zemlja bila. Al’ su krenuli. Mnoga je četnička majka za-
neko doći, medicinska sestra Nerma, vozač ne more. Htjeli su Srbi i preko toga. Vi- kukala... Nema ti kod njega, ono znaš, istu-
hitne Taib, možda Nijaz automehaničar... rovitica – Karlobag. Idiotluk. Službovali reno komandno mjesto, sa sigurne udalje-
Svi su u Paskoj Luci, u krugu ratne bol- su od Ohrida do Kranja i opet im malo. nosti, pa motorolom navodi vojsku... Nije
nice, ondje gdje su informacije... Nego, kako stvari stoje kod tebe?”, upita ti on ‘šminker’... Uniforma, kancelarija,

60 20/5/2022 STAV