Page 64 - STAV broj 376

DRUŠTVO

Srednjovjekovna kula
Radetina pored Cazina
KARAULA ZA

MARTOLOGE

Kako je vrijeme protjecalo i množile se sve strašnije priče o
martolozima, taj se krug širio, da bi na koncu cijeli ovaj kraj između

Cazina, Koprivne, Ćoralića i Brezove Kose bio prozvan Mrtolos.
Taj naziv još dublje odbi ljude od njih, a priča o njihovom blagu
izraste u legendu koja će se još dugo, stoljećima nakon što ih
odnesu isti oni historijski muljevi koji su ih ovamo i doveli, vihoriti
u svijesti i mentalitetu ovdašnjih ljudi.

Tekst i fotografija: Izet PERVIZ

trah i trepet sijali su sve do Alpa. pogotovo kada se proširi priča da robovi se gnijezdili u njihovom dlanu. Nestajali
I dalje. Pola Evrope drhtalo je u Sarajevu često bivaju oslobođeni nakon su u velikoj bujadi prema Koprivni. Zato
pred njima. Skupa s akindžijama nekoliko godina robovanja. Kazivalo se da su, vele, od svih gradova koje Osmanlije
Sulijetali su iznenada i na prepad. nemaju nikakvu drugu platu osim onoga osvojiše u Krajini izabrali baš ovu kulu.
Omrknuli bi u Zagorju, a osvanuli u Šta- što otmu i orobe. Njima su pripadale tri Bila im je poznata i zavoljeli su je zbog
jerskoj. Od njihovih konja bijaše brža tek četvrtine plijena. To ih je motiviralo. I još njene osamljenosti i tog nepojmljivog ta-
priča, koja je u sedlu straha jahala ispred se pričalo da ne klanjaju, već se krste i na janstva koje je okruživalo.
njih. Pričalo se da kolju nemilice, da svaki samrti dozivaju Isusovo ime. Bijahu Vla- Osim noćnih posjeta, upadahu oni ova-
u punom galopu može raščetvoriti jabuku si, a zvahu ih martolozi. mo i danju, desetljećima, pretvarajući sve
na tjemenu prestravljenog sužnja – to da do Brezove Kose, i do Mutnika, i do Ca-
im je bila omiljena zabava. I sa strijelom i s UHODE I PRELIVODE zina, u crnu pustoš, u mrtvaju. Tridesetak
kuburom jednako bijahu precizni. Pročulo I prije nego će se naseliti u kulu Rade- godina prije nego će pasti Cazin uletjeli
se da znaju jahati od stojećke, ili odozdo, tinu, neki od njih dolaziše ovamo i tu ko- su iznenada i silovito i zgrabili neviđen
zgrljepljeni oko konjskog trbuha, ili nao- načiše. Pojavljivali bi se o ponoći i huktili plijen. Potvrđuje to i hrvatski historičar
pačke, okrenuti prema repovima. Kazivalo iz šume poput sova. Bio je to tajanstveni Radoslav Lopašić, koji je prevrtao doku-
se da nemaju milosti, ni prema sebi. Ako znak svih uhoda i prelivoda koje angažo- mente po štajerskim arhivima, pa našao
bi bili ranjeni pa postali teret svojim sa- vahu Kobasići, plemenitaši što stolovaše u ondje zapis o ovoj kuli i njenim gospoda-
borcima, sami sebi zasijecali bi vratne žile. Brekovici, odakle svoju špijunsku mrežu rima. Piše on ovako: “Jurjeva sina Gašpa-
Brkovi im bijahu usukani u zift. Duge zabaciše sve do Stambola, kao ribari mre- ra posini g 1456. udovica Nikole Bojničića
kose vezahu u repove i mazahu uljem, a žu u more. Izvirali su iz pomračine zao- ili Forčića pa mu izruči imanje Radotinu
kada su jurišali, raspuštali bi ih pa bi dje- grnuti crnim kabanicama. Lica im bijahu više Mutnika, što joj bijaše ostavio pokojni
lovali još strašnije. Svaki je na leđima no- namazana razvodnjenim ziftom, a kopita muž. Udovica Bojničićeva kaže u posvet-
sio gunj od neobrađene ovčije kože. To je na konjima omotana krpama. Niko nije noj listini, da joj je Kobasić mnogo kori-
njihovom strašnom izgledu davalo aureolu znao da dolaze, osim stražara koji bi ih stio kao udovici i da je dugove pokojnog
mitskih sijača zla. Bili su to krvoločni vu- primao, rasedlavao im konje i uvodio u njenog muža isplatio. Proti tomu zapisu
kovi. Pljačkali su, palili i robili. Čitavim pećinu pod kulom da ih konjušari nahra- prosvjedova u kaptolu Zagrebačkom brat
narodima utjerivali su strah u kosti, kroz ne, napoje, istimare. Oni sami bi se uzvi- Nikolin Ivan Forčić od Butine Vasi, koji
stoljeća. Kazivalo se da su im čakšire tako rali merdevinama u kulu, gdje bi ih čekao je nekoliko godina kasnije postao banov-
široke da sav plijen može stati u njih. Sa- Ivan Kobasić, ili njegov sin Juraj, ili unuk cem hrvatskim. Prosvjed nije naudio Ko-
blje im bijahu zakrivljene pa rane nanesene Gašpar. Dugo bi se sašaptavali gosteći se basiću, već su mu naudili Turci, koji bija-
njima nisu ranjeniku ostavljale nikakvog janjetinom i crmčući vino s vinograda u hu izpanuli g 1546. na Radotinu i Gradac
izgleda. Rasijecale su meso do kosti. Bijahu Svinjaku podno grada Hresna. Ostajali bi kod Mutnika, zarobivši 200 ljudi i ugra-
nepredvidljivi. Ako bi ih, nakon pustošenja, do prvih horozova, prenoseći sve što su bivši 2.000 komada stoke.”
sačekali u busiji, prije nego prihvate borbu saznavali i izdajući namjere svojih nadre- Kako zamisliti dvije hiljade krava,
ubili bi sve roblje koje su poveli sa sobom. đenih njihovim neprijateljima. U prasko- ovaca, konja i koza, i mukanje, hrzanje,
Zbog toga im se bijaše teško suprotstaviti, zorje ih je ispraćao zveket krajcara što su blejanje i meketanje, pomiješano s cikom

64 20/5/2022 STAV