Page 67 - STAV broj 376

KRIVO SRASTANJE

Sanjanje istih snova

KADA SE SMRDLJIVA

CIGARA OD MUKE ZAPALI

“Nije taj san teško rastumačiti. Taj vojnik si ti, još uvijek se boriš, ne
predaješ se, zvijezda na kojoj nikog nema je ovaj grad, grad koji te je
izopćio, obespravio, nedavno proglasio i mrtvim, dakle, ništa ovdje
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ za tebe nema. Eto, to je sve.”

robdio sam tegobnu, besanu noć, – Ne mogu, umoran sam. Sutra. I “A je li to negdje počeo rat”, rekoh.
zaspao nakon sabaha, a probudio hvala ti. “Zašto me to pitaš?”
se nešto prije podneva. Razlog? – Ma ništa. “Zato što nosiš maskirnu uniformu
PTreći je dan kako u kući nemam – Nego – zaustih ni sam ne znam zbog i pušku.”
vodu. Havarija u kupatilu, poplava. Maj- čega – počesto sanjam ono što sam već “Zar mora početi rat da bih nosio
stor je bio, detektirao problem i otišao. sanjao. Sve je isto, preslikano. Čudno. uniformu i pušku?”
Slijedi krupna, zahtjevna intervencija. I – Hajde, pričaj, slušam, pomalo se ra- “Ne mora, ali... Nebitno, reci mi, vi-
papreno skupa. Otud besana noć. Ipak, zumijem u te stvari! dim da si Bosanac, odakle dolaziš i otkud
iznašao sam rješenje, ili se barem nadam – Sinoć, zapravo jutros, sanjam kako ti ovdje u Montani?”
da jesam, pa, donekle umiren, sjedim na sam doputovao u Ameriku. Avion se “Došao sam sa zvijezde i tamo nigdje
osunčanoj terasi, grozničavo razmišljam, spušta, zaustavlja, a nekakav glas pod- nikog nema.”
razrađujem maglovite, klimave opcije, viknu: “Montana”, pa zaključim da sam “S planine Zvijezde?”
preturam u glavi galeriju likova na koje u Americi, u državi Montana. Izlazim “Sa zvijezde sam došao i tamo nigdje
mogu ili ne mogu računati, jer posao koji iz aviona, vidim, u nekom sam malom nikog nema.”
me čeka nadilazi moje mogućnosti, ogro- gradu, mrak je, nigdje nikog, sve čisto, “Izvini, ali ne razumijem. Pa, hajmo
man je i, osim majstora koji će završiti svoj uredno, ulična rasvjeta snažno obasjava ovako: u Bosni postoji planina Zvijezda.
dio posla, teške fizičke poslove koji tome ulicu kojom hodam, s obiju strana dr- Jesi li došao s te planine ili sa zvijezde
prethode sam definitivno ne mogu uraditi. voredi i velike kuće, u bijelo ofarbane, odnekud s nebesa?”
Odjednom, neprimjetno, kao da je iz svaka s lijepo uređenim travnjakom. A “Ti si ili blesav ili praviš budalu od
zemlje iznikao, na terasi se pojavi komšija mene ni briga nije što sam u Americi, u mene! Kažem ti, sa zvijezde sam došao i
M., bradat, kosmat i, kao i uvijek, nasmi- državi Montana, u gradu kojem ne znam tamo nigdje nikog nema! Kako ne shva-
ješen. Pozdravi, potapša me po leđima, ime; tražim kakav granap, cigare da ku- taš”, ljutito odbrusi, okrenu se i ode.
spusti se na stolicu, izvadi duhankesu i pim. Hodam, hodam, ali nigdje grana- – Veliš, sanjao si već takav san – M. će.
poče motati cigaretu. pa i, šta ću, vratim se u avion. Spuštam – Više puta.
– Dobro izgledaš – reče. se na sjedište pored prozora, čekam, ne – Nije to teško rastumačiti. Taj voj-
– Tek sam se probudio. znam ni šta čekam, u avionu žive duše nik si ti, još uvijek se boriš, ne predaješ
– Sinoć nisi spavao? nema. Okrenem se prema prozoru, a s se, zvijezda na kojoj nikog nema je ovaj
– Ne. druge strane stakla stoji vojnik. Na nje- grad, grad koji te je izopćio, obespravio,
– To ti je od rata. mu maskirna uniforma, ranac na leđi- nedavno proglasio i mrtvim, dakle, ništa
– Između ostalog. ma, u ruci puška, automatska. Gledam ovdje za tebe nema. Eto, to je sve.
– Šta je bilo? ga, lice mu je vedro, dobroćudno, po- – E jesi ga i rastumačio, svaka ti čast!
Rekoh mu. malo se i smješka i kroz smiješak lju- Prosvijetlio si me.
– Ti i ja sve to možemo završiti. bazno me pita: – Šta mogu, takav sam. A i drug si
– Ne znam baš... S ovim mojim bolnim “Oprosti što te uznemiravam, ali, kad mi, valja mi te malo okuražiti – kroz
leđima... Znaš, bit će tu puno otpada, šuta. si već tu, hoćeš li da te upucam malo?” smijeh će.
Veliki je to posao. Treba nam još neko. “Hajde, de, halal ti bilo!” – Daj i meni jednu tu tvoju da zapalim!
– Ni to nije problem. Zvat ću rođaka. “E, ako je tako, neću”, procijedi i na- – Ti reče da nećeš!?
Hoćeš li da danas počnemo? mrgodi se. – Moram, od muke. n

STAV 20/5/2022 67