Page 66 - STAV broj 376

DRUŠTVO

A kada ih, te martologe, jednom opko- su koristili kao lokalnu policiju. Tako su
li kršćanska vojska u njihovoj kuli i kada postepeno gubili povlastice. Zato su sve če-
provali u nju, ne nađoše ni jednog od njih šće prelazili na stranu Venecije ili Austrije
gore. Kažu da su sutradan ujutro izniknu- ili su se odmetali u hajduke pa četovali za
li na Stovrelima. Izašli su iz pećine, vode- svoj račun i za slavu.
ći konje za sobom i krpe im na kopitima. Kraj priče o martolozima začinje se
U podne se pojaviše neprijatelju, koji je 1689. u Makedoniji. Tada su se pridruži-
njuškao oko njihove kule, iza leđa i sasje- li Karpoševom ustanku. Jurišali su s ne-
koše ga u taljige. kadašnjim svojim zapovjednikom, koji
Stotinama godina kasnije, kada više ne se odmetnu u hajduke, na Kratovo, i na
bude martologa, a naziv ovom kraju na- Kumanovo, i na Veles, a posebno se ista-
rod preimenuje u Karaula, priča o njiho- koše u borbi za Demir Kapiju. Kazuje se
vim tajanstvenim stazama sasvim slučajno da su učestvovali i u pljački Skoplja pri-
će biti potvrđena. Kazuje se da je tada u je nego će austrijski general Enea Silvio
Cazinu živio kraljevski i carski činovnik Piccolomini narediti da se grad potpuno
Šmit. Bio je strastveni lovac i cijelu ne- spali u ime osvete jer je u njemu nabasao
djelju ofijao bi po Karauli. Jednog dana na smrtonosnu bolest. Šaputalo se da su
ovdje, pod kulom, Šmit nanišani zeca i mu onakvom, okuženom, dok su mu pod
promaši. Za zecom se sjuri njegov lovač- pazusima i preponama iskakali crni čire-
ki pas Šarov i natjera ga u pećinu. Kako vi, jedino martolzi smjeli prići i staviti mu
nije imao pri sebi nikakve baklje, ili fenje- obloge na usijano čelo. Plamtio je poput
ra, Šmit ostade pred ulazom. Dugo se iz Skoplja obuhvaćenog plamenom, a mar-
pećine, sve dalji, čuo lavež njegovog psa, tolozi ga pokušavahu liječiti travama, ne-
a onda je sve utihnulo, ni glasa. Čekao je poznatim napicima i bajanjima na jeziku
Šmit do podne i zaspao, uljuljkan, valjda, koje niko od njegovih oficira nije razu-
jednoličnim udarima tkalačkog stana na mio. Umro je, priča se, u Prizrenu, pred-
kojem djevojka kraj jezera tka vodene skazujući svojim liječnicima katilske gaj-
ponjave. Kada se trgnuo iz sna, već bi- tane. Mjesec dana poslije, kada je Karpoš
jaše akšam, ali psa nije bilo, ni traga mu. iz Kumanova sprovođen na pogubljenje
Sutradan je Šmit doveo još činovnika iz u Skoplje, u velikoj koloni onih na čijim
Cazina, ali Šarova nije bilo. Trećeg dana, rukama i nogama zvecahu lanci i bukagi-
kada je sasvim odustao od potrage, dođe je, bilo je na desetine martologa. Tek kada
do Šmita glas da je na Stovrelima, s dru- su ih pogubili, do Osmanlija je došla priča
ge strane Karaule, Šarov izašao iz pećine. da ni kuga neće na njih.
Šmitovoj sreći nije bilo kraja. Tri godine nakon što je Karpoš ispustio
dušu na Kamenom mostu, sultan Mustafa
U NARUČJU HISTORIJE II izdaje ferman o zabrani primanja hri-
I historija nadugo i naširoko pripovi- šćana u martologe. Tada su primljeni cije-
jeda o martolozima. Kazuju historičari da li klanovi Albanaca, ali se i oni pokazaše
su se Osmanlije, prije nego će osvojiti prva nepouzdanim, pa je za narednih dvanaest
područja na Balkanu, desetljećima tukle s godina Porta morala pisati novi ferman –
bizantijskim armatolima. Ti armatoli bili sada zabranjuje primanje Albanaca. Se-
su nešto kao lokalna policija, a njihov na- damnaest godina poslije, Ahmet III, sul-
ziv je na grčkom označavao čovjeka pod tan zaljubljen u tulipane, stavlja konačnu
oružjem, riječ je u grčki najvjerovatni- tačku na priču o martolozima i, kao jedan
je ušla od latinske riječi arma – oružje. od svojih posljednjih dekreta, prije nego
Kako su se u borbi protiv janjičara poka- će ga Mahmut I natjerati da abdicira, kao
zali kao izuzetno hrabri i izdržljivi, kada što je on trideset godina ranije natjerao
osvojiše Grčku, Osmanlije ih zadržaše u njegovog oca, izdaje ferman o njihovom
svojoj službi i koristiše ih za upade na ne- potpunom ukidanju.
prijateljski teritorij. I ime im ostaviše, ali Ovdje, u Krajini, očitovao se ferman
ga oni izgovarahu martolos, odnosno mrto- Ahmeta III tako što narod tajanstvenu
los. U ove jedinice uglavnom su novačili kulu u kojoj stolovahu martolozi prvo pro-
Vlahe i ostale hrišćane. U vrijeme kada je zva Karaula. I ophodio se sada prema njoj
Carstvo ušlo u krizu pa se prestalo širiti i tako, prolazio je pored nje svakodnevno bez
kada su usahli osvajački ratovi, martologe imalo straha kao da je riječ o najobičnijoj
stražarnici. Na kraju, kada martolozi po-
Pojavljivali bi se o ponoći i huktili iz šume poput sova. Bio je to tonuše u nepregledne močvare njihovog
tajanstveni znak svih uhoda i prelivoda koje angažovahu Kobasići, zaborava, oni cijeli ovaj kraj koji su zvali
plemenitaši što stolovaše u Brekovici, odakle svoju špijunsku mrežu Mrtolos prozvaše Karaula. Stari naziv spo-
minjao bi se samo za večernjih sijela kada
zabaciše sve do Stambola, kao ribari mrežu u more. Izvirali su iz bi starci razvezali svoje beskrajne priče o
pomračine zaogrnuti crnim kabanicama. Lica im bijahu namazana prohujalim vremenima u kojima je sve
bilo moguće i koja niko više ne sastavi sa
razvodnjenim ziftom, a kopita na konjima omotana krpama. životom. n

66 20/5/2022 STAV