Page 72 - STAV broj 376
P. 72
KULTURA
Zaoštravanje granice emotivnog i racionalnog
POJMOVNIK
MISLI I
PROMIŠLJANJA
SEBE I SVIJETA
Miro Petrović, Spomenar, “Planjax”, Tešanj, 2021.
Piše: Almir ZALIHIĆ
U vrijeme u sebi, govor iz uma i duše;
recenziji knjige pjesnik Petar
ona je gorljivo gnijezdo bića. Cvjetnik
Gudelj piše: “Objavio je pet
pjesničkih knjiga. Šestu, Spo-
je misli i lucidnih poetskih opservaci-
menar, spomenicu, spomenik,
Priličan je broj pjesma i stihova s
podignuo, ispunio i posvetio prijatelji- ja, ali i ironično-satiričnih invektiva.
ma. Prolaze kroza nju živi i mrtvi. Knji- autopoetičkim referencama, u kojima
ževnici Miljenko Jergović, Mile Stojić, se opservira proces stvaranja pjesme i Pjesnik referira opća stanja i prilike,
Krešimir Šego, Veselko Koroman, Jo- pjesnikove uloge u tome procesu; nje- osvrće se na društveni i politički kon-
sip Muselimović, Ilija Ladin, Nedžad na anatomija, ali i uloga duše, jezika, tekst, na svijet ravnodušnih i bezduš-
Ibrišimović, Dragan Marijanović, kipar prostora, historije, energije koja pokre- nih, i onih koji to nisu. Ironijski govo-
Ljupko Antunović, arhitekt i slikar Ma- će svijet. Ukazuje na njene gradivne ri o zabludama i potrošenim idealima,
rin Topić, doktor Bobo Maslov. Okupio elemente, kao što su kičma jezika i pr- društvenim provalijama i ovdašnjim et-
ih u svojoj knjizi kao u cvjetnoj bašči u šljenovi riječi. Pojedine su pjesme sa- noćudima, ovovremenim udesima, tje-
Ilićima, na Radobolji. Kao da ih je ukle- moispovijesti, konstatacije, komentari skobama i bespućima. Ispisuje male iro-
sao u stećak.” i misaone refleksije. Pjesnik je radili- nijske traktate o pjesništvu i pjevanju,
Dakle, u Spomenaru Miro Petrović za- ca u pčelinjaku, stihovi ogrlice u čiju o uobraženom piscu i mitologiziranom
podijeva dijaloge s pjesnicima, pjesmama su jezičku potku utisnute brazde duše; političaru, o bosanskohercegovačkom i
i sa samim sobom, obraća se i čitaocu, britak duh u čijim moždanim tocilima hrvatskom književnom kolu, spori se sa
postavlja retorička pitanja. S porukama pršte misli, često oštre, kao sječiva. Go-
i poukama, s direktnim ili nenametljivo vor iz više lica: ja, mi, ti, oni...
iskazanim ličnim stavom o vremenu u Na dnu tame, na kraju
kome živimo, a ponekad zadire i dublje Dobro je, o, kako često pomislim,
i dalje. Promišlja poziciju, usud i udes, Što nisam Petar Gudelj. svijeta, tamo gdje se čuje
čovjeka i svijeta, ovdje i sada, a nerijetko samo otkucaj posljednjeg
i znatno šire, u globalnim razmjerima. Tko bi imao toliko talenta
Postavlja pitanja, iznosi dileme, pokuša- Za takvo dično vučje samotnjaštvo? časa, lirski subjekt postaje
va nepretenciozno dati odgovore na neka
vječna pitanja, prije svega kao misleno Kud god se okrenem, ja svjestan svega onog što je
biće, pjesnik i umjetnik. Ovaj Spome- Dugujem nešto nekomu. činilo ljudski život ustvari
nar podsjeća na razgranato drvo s gusto
spletenom krošnjom, umreženo brojnim Znaš li komu, Petar Gudelj, životom. U jednom trenutku
granama i grančicama. On je pojmovnik I treba li, što platiti?
misli i promišljanja sebe i svijeta, pojava prosvjetljenja sve postaje
i odnosa, disperziranih po cijeloj knjizi, Nikomu – ništa, rodijače moj, jasno i vidljivo i kao da smo
koje je lahko dokučiti i po srodnosti raz- Kroz sav život i pjesništvo cijelo.
vrstati. Knjiga dočarava putovanje kroz (Biti Petar Gudelj) sve to oduvijek već znali.
72 20/5/2022 STAV