Page 73 - STAV broj 376

svojim pjesničkim dvojnikom, slavi hu-
manost i umjetničku askezu.
Ove su pjesme male autopoetičke ra-
sprave o pjesničkom činu, stvaranju i
pjesničkom suštastvu, traganju za mrvi-
cama sepstva u vrtlogu izmjenjive razno-
vrsnosti svakodnevice. Stihovi ove knjige
kao da su ispjevani u času spoznaje tajne
ljudskog postojanja i besmisla svijeta. Na
dnu tame, na kraju svijeta, tamo gdje se
čuje samo otkucaj posljednjeg časa, lirski
subjekt postaje svjestan svega onog što
je činilo ljudski život ustvari životom. U
jednom trenutku prosvjetljenja sve po-
staje jasno i vidljivo i kao da smo sve to
oduvijek već znali.

Rečene godine
što ovako, što onako

Pjesnici i kosci
što ovako, što onako

Kitiše knjigu
što ovako, što onako

S mrvom tišine
što ovako, što onako

I zrnom gorčine
što ovako, što onako

Mi što ostadosmo
Podnijesmo mnogi strah

I tiho se množismo
U stidu -
Kroz sve te godine
I do dana današnjeg –
i ovako i onako. U “Spomenaru” Miro Petrović zapodijeva dijaloge s
(Što ovako, što onako)
pjesnicima, pjesmama i sa samim sobom, obraća se i
Ova poezija jeste prije svega emotiv- čitaocu, postavlja retorička pitanja. S porukama i poukama,
na. Ima toliko osjećanja među stihovima,
ali nije blaga. Ona je u velikoj mjeri za- s direktnim ili nenametljivo iskazanim ličnim stavom o
oštrila granicu emotivnog i racionalnog vremenu u kome živimo, a ponekad zadire i dublje i dalje.
da se to može uočiti tek poslije čitanja u
više navrata. Na prvi pogled simbolična, Promišlja poziciju, usud i udes, čovjeka i svijeta, ovdje i
dakle metaforična, ona nema pretenzi-
ju da optereti čitatelja, niti izbjegava da sada, a nerijetko i znatno šire, u globalnim razmjerima.
mu se otvori do kraja. Jedna posebna nit
ove poezije jeste bajkovitost, koja je au- tišine srca, gdje su dugo provjeravana,
tohtona, a čije autentične slike otključa- Katreni, soneti, tercine, takozvanom autocenzurom, pretrpje-
vaju nevidljiva vrata u spektrima nove Slobodni stihovi što ih pišem la mnogostruke redakcije, osobito one
osjećajnosti. koje su estetske vrijednosti, a koje su u
Uloga ironije u Petrovićevom pjesnič- Znače da dio sam cjeline mnogim tragovima, ustvari, jedine kraj-
kom postupku vrlo je značajna, mada je Svemira koji dišem. nje vrijednosti, jedine spoznaje, posebno
na izvjestan način utišana, nenametljiva, (Slova što ih smišljam) tamo gdje se za njima traga u nastavci-
nenaglašena, ali efektna i s odloženim ma individualnog, a i kolektivnog živo-
dejstvom. Naročito pogoduje zaumnosti Ako je istina da se šapatom na uho ta i pamćenja.
i začudnosti neočekivanih nadrealnih saopćene tajne najdalje čuju, onda su i To bi bilo neko opće mjesto o poeziji
asocijacija, pružajući im mogućnost vi- pisane vrijednosti, saopćene bez velike Mira Petrovića, koji ne objavljuje često i
šeosmišljenosti i nadziranoj igrivosti ri- pompe, ustvari najdublje, pronađene spo- mnogo, a kada to čini, onda je to upečat-
ječima, slikama i mislima. znaje. Upravo su djela tako saopćena, iz ljivo i kvalitetno. n

STAV 20/5/2022 73