Page 45 - STAV broj 311

Četnici po nama otvaraju vatru dok agresorskih vojnika pred nama. Ponovo
zauzimamo položaje. Imamo naređenje je proključalo na sve strane. Momak iz
da municiju štedimo, da vatru ne otva- Srebrenika, koji je stajao između mene
ramo ako ne vidimo četnika i ako nismo i Miralema, pada nazad odbačen uda-
sigurni da ćemo ga pogoditi. Nakon krat- rom metka. Sklupčao se i zakukao od
kotrajne pucnjave, sve se opet smiruje i bola. Prevrćemo ga. Ranjen je u rame.
dan prolazi u čišćenju oružja i izviđanju Brzo ga previjaju. Jedan od maneva-
terena prema četnicima. raca kreće da ga izvuče van vatrenog
Pala je noć. Kuće na kraju sela, oko područja.
kuća kukuruz izrastao preko dva metra. Miralemov mitraljez štekćući drži
Lagahni povjetarac, a kako zapuše, tako četnike na odstojanju. Uspijevamo ih
kukuruz zašušti. Učini nam se da idu odbaciti natrag preko ceste uz jaku va-
četnici. Jedan drugog opet upozoravamo tru momaka s našeg desnog boka. Dva
da se ne puca dok ih ne vidimo. Noć je neprijateljska vojnika iskaču iz kuće
prokleto duga, a komarci nemilice bodu. ispred nas. Nekako izgubljeno, umje-
Počinje svitati. Naslonjen sam na sto desno ka cesti, kreću lijevo, pravo
zidić nekog pomoćnog objekta. Odatle ka nama. Teški mitraljez zaštekta. Prvi
imam dobar pogled na ovu dionicu linije. od njih svaljuje se pokošen. Drugi se za-
Učinilo mi se da je neka silueta prešla teturao. Kreće se lijevo-desno nekoliko
preko ceste, a onda još dvije. Zažmirim koraka, a onda i on pada.
nakratko. Možda su se oči od napreza- Ponovo s one strane ceste stiže salva
nja umorile ili mi se počelo pričinjavati. iz pješadijskog oružja. Uzvraćamo, a za-
Jedan od momaka koji su s nama u im- tim bacamo tri-četiri “kašikare”. Čuje se
proviziranom rovu prilazi mi bliže. Po- zapomaganje i jaukanje. Bio je to jedan
kazujući prema cesti, pita me šapatom od onih vojnika koje je mitraljez poko-
jesam li ih vidio. Tek da mu potvrdno sio. Safet prebacuje pušku preko leđa i
odgovorim, kad se desno od nas, iza kuća u trenu nestaje u travi ispred nas. Ra-
pored ceste, začu pucketanje crijepa. njenik jauče desetak metara od garaže.
Uspravljamo se uz ćošak garaže. Mo- Razgledamo, ali od visoke se trave ništa
mak iz Tuzlanske manevarske policije ne vidi, samo njeno lelujanje na jutar-
polahko zovnu ostalu četvoricu do nas njem suncu.
i reče im da dobro paze. Minut ili dva Na cesti odjekuje eksplozija minoba-
naše naprezanje da vidimo bilo šta u cačkih projektila. Ponovo nas zasipa va-
mraku iznenadi eksplozija. Odjednom tra iz pješadijskog naoružanja. Podižem
se sve pretvorilo u dan. Agresorska stra- glavu i vidim Safeta kako vuče neprija-
na ispalila je “fenjer” u zrak. A nedugo teljskog vojnika po zemlji pored garaže
zatim još dva. ispred nas. Vičem Mirzi da me štiti i
Desno od nas odjeknu jaka detonaci- iskačem iz tranšeje. U nekoliko koraka Stižemo iza kuće ka mjestu gdje su
ja, a nakon nje još jedna. Nebom iznad stižem do kuće uzimajući je za zaklon. naši momci. Spuštajući ranjenog četni-
nas, koje je tek rudilo jutrom, razliježe Stavljam pušku preko leđa i dotrčavam ka, primjećujem da je došlo još naših.
se glasna pješadijska vatra. Pucalo se na do Safeta. Uzimam vojnika za noge, po- Tek sada imam vremena malo ga bolje
nas s dvije strane: pravo ispred i malo dižem ga sa zemlje i dovikujem Safetu pogledati. Mlad je, nema više od 22 ili
udesno. Odjednom, po prostoru udalje- da trči prema kući. Ne znam kako pre- 23 godine. U dokumentima koje nosi sa
nom dvadesetak metara ispred nas sasuše trčavamo tih dvadesetak metara. Meci sobom vidi se da je iz Ugljevika. Pogo-
prvi rafali, a onda i po nama krenu salva pogađaju zemlju oko nas i zid kuće, ali đen je u obje noge. Krvari.
sa svih strana. uspijevamo se dočepati zaklona garaže. Dok mu prilazimo sa zavojem, podi-
Skočio sam od ćoška garaže do one že ruku i kroz zube govori da ima malu
rupe u zemlji koja je ličila na rov. Zaštek- djevojčicu, pa onda nešto nerazgovijet-
taše mitraljezi. Sad jasno vidimo grupu no. Previja ga jedan vojnik iz 108. bri-
vojnika koji se preko ceste prebacuju u Odmah se raspoređujemo i gade. “Ne boj se, ideš u bolnicu. Nema
kuće tik pored nas. Uzvraćamo momen- dogovaramo gdje će ko biti potrebe da se bojiš, nismo mi vi, mi smo
talno pokušavajući koliko-toliko ne otkriti Armija Bosne i Hercegovine. Imamo i
svoj položaj. U potpuno smo nezavidnoj i koje ćemo položaje zauzeti čast i obraz.” Podižu ga na nosila i od-
situaciji. Ne znamo gdje nam je tačno li- jer rovova i bunkera nema, nose između kuća do saniteta.
jeva, a gdje desna strana. Prošlo je nekoliko minuta. Momci
Čuje se bat čizama. U sabahskoj iz- samo kuće, štale i pokoja se vraćaju s praznim nosilima. Spušta-
maglici prepoznajem Mirzu, Miralema i iskopana rupa za zaklon. ju ih. Othukuju. Kažu da ga sanitet od-
Safeta. Miralem prvi sasipa rafal iz svog vozi u ratnu bolnicu u Brku. Gledam u
puškomitraljeza, a onda i ostali prihvata- Od oružja imamo jedan Safeta. U njega i u ove momke iz 108.
ju borbu. Agresori su ušli u kuće ispred puškomitraljez, dvije puške brigade. Ponosan na ono što su učinili i
nas i otuda otvaraju vatru. Jedna grupa, što su govorili. Da, mi smo časni vojni-
uz podršku ovih koji pucaju iz kuća, po- PAP-ovke, devet kalašnjikova, ci Armije Bosne i Hercegovine, armije
kušava prići što bliže našem položaju. tri tromblonske mine i svaki čiji su pripadnici u najtežim momenti-
Pod prvim zracima sunca, u sa- ma pokazivali svoju ljudskost. Armije
mom ozračju jutra, vidimo veliki broj po dvije bombe “kašikare”. koja je imala i koja je čuvala obraz. n

STAV 19/2/2021 45