Page 23 - STAV broj 206
P. 23
ZDRAVO, BOSNO, STIŽEM IZ SARAJEVA
Ratni putopisi (16)
SMRT FAŠIZMU – ALEJKUMU SELAM
Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u
sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim
rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika,
s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko
Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu
urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija
pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj
bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i
živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije
što mu je prikolica dvaput duža od kamio- Servisira, od početka agresije na Bosnu,
na) – E, baš smo se napsovali rodbine mu besplatno vozila Armije RBiH. U razgo-
i prikolice! U krčmi jednoj , u Moštrama, voru podastire znanja i podatke koji dale-
shvatismo da Trgovac neće dalje. Nešta mu ko nadmašuju obrazovni stepen “običnog
nagodno ispalo da ostane u Moštrama. Da majstora”. Kontinuitet katoličke politike
nije kakva cura naletjela, nalet ga ne bilo?! prema Bosni. Razlika između petrovaca i
Piše: Šta je da je, sjedi on uz nas, dok ne riješimo franjevaca. Datumi, povijesne analogije.
Abdulah SIDRAN “tu stvar”, tih šest preostalih kilometara. Zabrinut, kao i svi. Nešta mu se krupno
Neće para, nego nas još počasti. Šta god smo nije svidjelo na Bošnjačkome saboru. Šta
popili, on plati. Hvala mu, i ovim putem. je bošnjaštvo, i ko je Bošnjak? Zašto ne
lušam, u državnoj ustanovi gdje ovo Ostajemo i mi u Moštrama. Jest da je Bosanac? Je li bošnjaštvo jednoreligijska
pišem (u kući bih mogao pod svije- mrak i da ih ne vidimo, ali Kadaif sve zna. ili višereligijska nacionalna kategorija?
ćom pisati rukom, ali kucati u mašinu, “Ima preko puta prenoćište, to za svaki slučaj. Ostavljamo odgovore za pametnija vreme-
Sprstima gađati slova – teško), zvoni Ali mi ćemo kod Vladimira – Brace Tomića, na. Vrata bošnjaštva nisu zaklopljena, ali se
telefon, otamo “selam”, odavde “alejkumu doći će po nas za sat vremena.” Zgledaju se nikoga ne smije ni ugoniti. Neka vrijeme
selam”. Nešto poslovnih rečenica, malo članovi ekipe, niko ništa ne kazuje, ali gdje kaže. Sad nam je svima osnovni dušman
priče, pa “alahimanet”, s obje strane. Fino. si vidio da neko nešta vjeruje – televizijskom onaj krvnik s Dedinja, od njega se može-
Razmišljam potom – sve odgađajući poče- snimatelju? Slušaj ovo: “Bio sam ja ovdje, mo odbraniti i, ako Bog da, pobijediti ga,
tak ovog teksta – kako u tome ima nečega skoro, s ekipom Vrhovnog štaba, bio Divjak, ako mu maknemo ortaka iz Zagreba... I
sasvim prirodnog. Prostim se okom vidi – spavali svi kod Brace, deset-petnaest ljudi.” tako dalje, dugo u noć.
a samo još NAŠI neće to da priznaju (o ra- Sad pogotovo. “Jedider, Hozo, tu janjetinu Ujutro obilazimo Tomićevu kuću – dvo-
zlozima drugom prilikom) – da se u našim i – odmori malo.” “Ispratio na Braco, rek’o: rac. Njemačka kuhinja, u zidovima, gotovo
prostorima u cijelosti obnovila shema iz pe- ‘Kad god naiđete, kod mene svratite!’ Vidjet neprimjetne mikrovalne pećnice, mašine za
rioda od 1941. do 1945. Fašistički saveznici ćete, i čovjeka.” “Ako te i ispratio, nije ispratio pranje, frižideri. “Ovo je naša zajednička,
(s Hitlerom i bez Hitlera, upućeni jedan na tebe, nego Divjaka. Ako je i pozv’o, pozv’o je porodična kuća. Kad hoćemo da budemo
drugoga), domaći izdajnici, fašističke sluge Divjaka, a jok Behudina Hozu zvanog Kada- zajedno. A svaki od braće ima svoju poseb-
– i bosanski patrioti, branitelji domovine. if. Jedi to, života ti.” “Ðe je to prenoćište?” nu kuću...” Jedemo ajvar, med, kajmak...
Kako su oni, u ovom stravičnom “nastavku E, sad! Kako opisati dvojako osjećanje, Taremo tanjire, neće ih niko morati pra-
Drugog svjetskog rata”, prvenstveno, i pro- kad se u Tomićeva kola ukrcavamo sretni i ti, a Vladimirov brat prinosi još, još, još...
centualno najvišim dijelom Bošnjaci (musli- presretni što ćemo se dočepati civilizacije, Na stanici čekamo naredni voz, koji odav-
mani) – povratak karakterističnim tradici- a potuljeni i k’o posrani što ne povjerova- de, iz Moštri, ide do Zenice skroz. Može i
onalnim pozdravima i oslovljavanjima dali smo Kadaifu. Ulazimo u Tomićevu kuću vlak, do Zenice časak. Izdvojim se, s Vladi-
ne vjerski, nego identifikacijski karakter. (kakva kuća – dvorac!), sve krijući lica od mirom, ostalo je mnogo toga nedorečenog.
Bit će još takvih potreba za povratkom na Kadaifa, koji nam trijumfalnom gestom toči Okolo, pribrao se, i još pristiže, naš
partizanske modele i iskustva – što ih prije prvoklasni konjak. Na spratu dva ogromna narod.
doživimo, tim bolje za svakoga. Meni lično kupatila, šamponi, neotvoreni kaladonti, Svako uprtio svoju “logistiku”, vreće
(vidi se da pišem u kancelariji, kao da može neraspakovane četkice za zube, spavaće kupusa, krompira, luka... Zdravo, narode!
“meni bezlično”, čim je “meni”, odmah je sobe, pa posteljina, čisti peškiri... Tr-če- Zdravo, pisac!
i “lično”), sasvim bi se dopala i ovakva va- ćim ko-ra-kom! Jagma, bezbeli ko će pri- Naiđe Majda. Vidjela sestru, svunoć pri-
rijacija pozdravljanja: “SMRT FAŠIZMU je u bazen od kade! Poslije, skupljamo se čale i plakale. Nije oka sklopila, ali se sjetila
– ALEJKUMU SELAM!” dolje, u ogromnom prostoru – kakav Klub da piscu donese – fišek košpica. (Pisac joj, u
Helem, gdje smo ono bili stali? Na Po- književnika?! – pokraj kamina, ispravljamo hotelu “Karoserija”, dao lijepu mrkvu, ona
gorjelici, u planinarskom domu. Stali, od- grešku brzopletog upoznavanja, pričamo i šutjela, a upamtila.) Hvala, Majdo, i sretno.
morili tijelo i dušu, pa produžili za Visoko. slušamo jedni druge. Da ti ustaše puste oca. Izdrži, Majdin babo!
(Ne vidjeh to, a bila došla neka jaka maši- Ko je Vladimir Braco Tomić? Bosanac. Smrt fašizmu!
na iz Fojnice, izvukla onog Višegrađanina Vlasnik automehaničarske radnje. Katolik. Alejkumu selam! n
STAV 14/2/2019 23TAV 14/2/2019 23
S