Page 27 - STAV broj 206

Psihodezerter Nikšić

ako je vjerovatno uputno držati se pravi- medije, nazvavši bilo kakvu kritiku svojih sebe nazvao ni manje ni više nego povrat-
Ila koje kaže da neku pojavu treba početi šizofrenih pohoda lovom i atmosferom linča, nikom u Sarajevo. Nije baš jasno na šta je
ignorirati kada joj i kritika postane reklama, u a same medije označivši ultradesničarskim, pritom mislio, jer, u kontekstu agresije na
slučaju Damira Nikšića, za kojeg nema loše valjda smatrajući da je takva subjektivna Bosnu i Hercegovinu, neka osoba morala
reklame ma kakvu god svinjariju napravio jer etiketa dovoljna da opravda njegov atak na je izbjeći ili biti protjerana sa svog ognjišta
mu je politička “karijera” sredstvo a ne cilj, slobodu medija. Nažalost po Nikšića, niti da bi imala kasniji status povratnika, a Nikšić
ipak se mora skrenuti pažnju na totalitari- on niti njegovi istomišljenici nemaju toliko je, po vlastitim riječima, punog srca i čiste
stičke i antidemokratske ideje koje iznosi u vlasti da bi mogli uspostaviti svoju verziju pameti dezertirao i pobjegao od građanske
javnost. Ne toliko da bismo upozorili na Nik- “životinjske farme”, pa neće baš moći u miru dužnosti odbrane države i grada Sarajeva.
šića i njegov pokušaj normalizacije suludih i tišinu provoditi svoje umobolne zahvate u Istog onog grada čiji budžet sada ždere i
ideja prošlosti, jer valjda je do sada svima društvo. I još jedna poslastica kojoj se ne iz kojeg bi protjerivao one koji ne misle isto
jasno o kakvoj pojavi je riječ, nego na činje- može odoljeti. Nikšić je u ovom intervjuu kao on. Neće moći.
nicu da su takve zablude i predrasude ti-
pične za mentalni sklop i političku nekulturu
pojedinih novopečenih (malo)građana prve
generacije, a koji trenutno kadrovski domini-
raju u strankama ljevice. Pored specifičnog
urbanog fašizma, kao nekog podsvjesnog
refleksa nastalog uslijed kompleksa srama
vlastitim ruralnim porijeklom, za ovu grupa-
ciju simptomatično je i to što gaji određe-
ne zablude u vezi s javnim diskursom. Oni
često, zapravo, kada god su izloženi kritici
političkih neistomišljenika, traže da neko ili
nešto, neka represivna viša sila, neki arbitar,
reagira i zabrani bilo kakvu kritiku na njihov
račun. Upravo je takav mentalitet demon-
strirao i Damir Nikšić u intervjuu datom za
banjalučki portal simpatičnog imena Gerila.
Odgovarajući na novinarsko pitanje, Nikšić
je zatražio da se mediji koji kritički pišu o
njemu zatvore! Ko će to učiniti, Nikšić ne
pojašnjava, ali se može naslutiti da misli na
vlast. Naravno, prije takvog zahtjeva Nikšić
se potrudio da demonizira njemu nesklone

koju pokazuje današnje vodstvo SDP-a naspram Naše stranke bila
bi nezamisliva u Lagumdžijina vremena. Ipak, ponajviše od svega,
frapantna je razlika u državničkim i patriotskim kapacitetima La-
gumdžije i Lagumdžijinih grešaka koje danas predvode SDP. Prave
uzroke te razlike trebalo bi možda potražiti i u činjenici što je La-
gumdžija tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bio u opsjednu-
tom Sarajevu, čak bio i teško ranjen, što je zasigurno utjecalo na
njegovo promišljanje pitanja države i naroda kojem pripada, dok su
njegove kadrovske greške listom bile ili van Bosne i Hercegovine,
ili jednostavno previše balave da bi se sjećale rata. Možda upravo
u tome treba tražiti razloge za današnju degeneraciju SDP-ovih
patriotskih kapaciteta. Možda upravo tu leži odgovor na činjeni-
cu da su današnjem SDP-u prihvatljivi otvoreni četnici i ustaše,
a neprihvatljiva im je stranka koja je predvodila odbranu Bosne i
Hercegovine. Kako god bilo, svi mi, a ne samo Zlatko Lagumdžija,
danas patimo i žalimo zbog njegovih pogrešnih kadrovskih izbora.
Nadajmo se da sutra nećemo i zaplakati.

Sastavio: M. D.

STAV 14/2/2019 27