Page 3 - STAV broj 206
P. 3

UVODNA RIJEČ


            Filip Mursel Begović







                                                                   Zvižduk s Koševa

                                               MILORAD DODIK I


                                                UTOPIJA ZRCALA







          Francuski filozof Michel Foucault bavio   je da se srami vlastitog grada jer je zviž-  nepostojanja bilo kakvog kod drugog. Jer,
          se prostornom teorijom heterotopije. Prije   danjem iskazao primitivizam. “Dodiku   kao živa masa osjeća da je to umrtvljuje i
          svega, definirao je pojam utopije, za koji   svaka čast što je do kraja održao govor”,   da joj nameće krivicu što je uopće živa. Uo-
          kaže da je smještanje bez realnog mjesta, da   napisala je. Naravno, to joj je priskrbilo   stalom, šta će nam demokratija, šta će nam
          je to društvo dovedeno do savršenstva, ili   mnoštvo dodatnih zvižduka, ali i uvreda.   uopće država ako smo vječno isprepadani
          pak naličje tog društva. Kako god okrenuli,   No, da se mi vratimo Foucaultu i nje-  šta će neko reći i ako ne smijemo slobod-
          utopije su prostori koji su u suštini nere-  govoj teoriji prostora. Arena zviždi, i na   no zviždati na prostoru stadiona, gdje je
          alni. No, Foucault primjećuje da u svim   to ima pravo, jer je arena, i nema obzira   zvižduk najprirodnija stvar?!
          kulturama i civilizacijama postoje “mje-  poput diplomatskog skupa. U percepciji   Zviždanje je svojevrsni vox populi,
          sta realna, zbiljska, obrisi kojih se naziru   arene, Milorad Dodik je politička ličnost   a ne skandal. Da je, primjerice, Damir
          u svakoj ustanovi društva, mjesta koja su   koja negira genocid u Srebrenici, koja   Nikšić istrčao go na koševski stadion i
          izvan svih mjesta, no čiji se položaj ipak   prijeti raspadom države, koja u državu   počeo vikati “nećemo s nacionalistima”,
          može realno odrediti”. Njih, u odnosu na   ne vjeruje, a u toj je državi na najvećoj   to bismo mogli nazvati skandalom. Bio
          sva smještanja koja odražavaju i o kojima   poziciji – na funkciji predsjedavajućeg   bi skandal da se gradonačelnik Sarajeva
          govore, Foucault naziva heterotopijama.   Predsjedništva. I arena mora izraziti svoj   obratio na turskom, Dodik na ruskom, a
          “Zrcalo je naposljetku isto tako utopija,   stav jer pripada heterotopijskom zrcal-  gradonačelnik Istočnog Sarajeva na kine-
          budući da je mjesto bez mjesta. U njemu   nom prostoru. Zvižduk je zrcalo Milora-  skom. Ljudi su pljeskali i klicali komšij-
          se vidim tamo gdje nisam, u nerealnom   da Dodika, a prigušeni pljesak koji se čuo   skim reprezentacijama, doduše srpskoj u
          prostoru koji se potencijalno otvara iza   zrcalna je reakcija na njegov govor koji   smanjenom intenzitetu, ali su pljeskali.
          površine, tamo sam gdje me nema, kao   je bio vrlo korektan. No, stavove iznije-  I to puno govori o otvorenosti ljudi na
          neka sjena koja meni samome daje moju   te u tom govoru arena osjeća kao utopiju   sarajevskom stadionu. Pljeskali su hr-
          vlastitu vidljivost, koja mi dopušta vidjeti   jer Dodikovo zbiljsko djelovanje nešto   vatskoj reprezentaciji, ali su se nasmija-
          se tamo gdje sam odsutan: utopija zrca-  je sasvim drugo. Kada bi se stavovi koje   li kada je voditelj rekao da zastavu nosi
          la”, piše Foucault.               je iznio na otvaranju EYOF-a uozbiljili   skijaš Tvrtko Ljutić. Kako uopće shvatiti
            Heterotopijski prostori koje Foucault   u kontinuitetu, tada bi i zvižduk izostao.   takvu vrstu reakcije mase? Je li prirodna
          spominje jesu oni u pokretu, poput vlaka i   Svakome ko imalo politički misli, a   ili je krajnje nepristojna?
          autobusa, ali i starački dom, bolnica, gro-  zatekao se u koševskoj areni na otvaranju   Nema se tu šta shvatati, ljudi se smi-
          blje, crkva, hamam, teatar, bašta... i razni   EYOF-a, bilo je na neki način nelagodno   ju, ljute, komešaju, ljudi zvižde od kada
          drugi javni prostori, a tu zasigurno spada   zbog zvižduka jer razumijeva da je orga-  je svijeta. Kad se masi smije, to radi isto-
          i prostor stadiona. To je prostor sportskog   nizator ovog festivala napravio dovoljno   vremeno jer je reakcija spontana, ali kada
          borilišta, arene, koje u kontekstu Olimpi-  respektabilan događaj da notornog ne-  želi izraziti protest zbog ličnosti za koju
          jade vodi svoj historijat iz antičke Grčke,   gatora države praktički integrira u pro-  osjeća da državi radi o glavi – šta će drugo
          baš kao i riječ heterotopija. Arena, stoga,   stor na kojem se dizala državna zastava   nego zviždati?“ Sve u svemu, masovni
          prirodno obavlja svoju funkciju, viče, ar-  i prostor koji ima snagu homogenizacije   odaziv na otvaranje EYOF-a pokazuje da
          lauče, slavi i negoduje, iskazuje sreću i ra-  već poslovično suprotstavljenog. Mogla   građani žude za pozitivnom atmosferom,
          zočaranje. No, kakve to veze ima s otvara-  se osjetiti nelagoda, ali ne i sram jer je   za nečime što gradi, a ne nečime što ruši.
          njem Evropskog olimpijskog festivala za   reakcija bila prirodna i spontana.   Ako su to shvatili bošnjački političari pa
          mlade EYOF 2019. u Sarajevu? Zato što   Štaviše, ako je zvižduk prirodan, onda   su ovakav događaj inicirali i većinu tere-
          je pozdravni govor održao predsjedavaju-  je reakcija na zvižduk nešto što je umjetno i   ta njegove organizacije ponijeli na svojim
          ći Predsjedništva BiH Milorad Dodik, a   neprirodno. “Zviždanje nikada nije bilo dio   leđima, krajnje je vrijeme da to shvate i
          stadion je zviždao, što je kasnije izazvalo i   identiteta bosanske misli”, napisao je neki   oni srpski. Dodik je, dakle, bez obzira na
          polemičke komentare u javnom prostoru.   pametnjaković. Ma daj! Arena želi i smije   vrlo dobar govor i poruke koje je uputio,
          Medijsko-politička wannabe trendseterica   glasno disati kroz zvižduk i ne podnosi za-  trebao zvižduk primiti baš prirodno, ona-
          po imenu Sanela Prašović-Gadžo napisala   davanje standarda za sebe, a istovremeno   ko sportski, u olimpijskom duhu.   n
                                                                                                   urednik@stav.ba



                                                                                                    STAV 14/2/2019  3
   1   2   3   4   5   6   7   8