Page 82 - STAV broj 227

KULTURA

Mahmood je instruktor borilačkih
vještina kudo dadio juko i ima crni pojas.
“Te japanske vještine počeo sam vježbati
2007. godine. Uvijek sam volio izazove i
u životu sam se penjao po planinama, ska-
kao iz aviona, vozio motocikl, a sve kako
bih dosegnuo mlade ljude koji imaju pro-
bleme s alkoholom, drogama, tinejdžer-
skim trudnoćama. Pomagao sam im da
se rehabilitiraju i steknu obrazovanje. Za
mene je ‘Tour de Hajj’ bogomdana prili-
ka zbog koje sam spreman dati 110 posto
sebe kako bismo uspjeli u svojoj nakani.
Bude tu i teških dana i dobrih dana, bude
tu svega, ali to je putovanje kojem ne smi-
jemo okrenuti leđa i jednostavno moramo
ga dovesti do kraja. Moramo završiti bez
obzira da li smo spavali, jeli, da li smo
umorni, svejedno je. Ovo je moj prvi hadž
i sve ostalo, humanitarna organizacija, fo-
tografije, video, ljudi, sve to je u drugom
planu. To je zato što ću jednog dana stati
pred Gospodarom i On će me pitati: ‘Za-
što si te i te godine obavio ovaj hadž?’, a
ja ću Mu odgovoriti: ‘Obavio sam ga samo
zbog Tebe, dragi Bože.’ Tako ja sve ovo
razumijevam. Također, musafirska dova
veoma je snažna. Zato sam napravio listu
ljudi koje smo sreli na svom putu, koji su
nam na bilo kakav način pomogli, makar
i lijepom riječi i osmijehom, i kada vidi-
mo Kabu, spomenut ćemo sve ove ljude i
zamoliti Allaha, dž. š., da usliša i njihove
i naše dove”, naglašava Tahir Mahmood.
Iz ekipe tvrde da radije provedu noć smo već tu, molimo dragog Boga za ljude dragi Muhammed, a. s. On je pečat posla-
u džamiji nego u hotelu s pet zvjezdica. koji su napravili tu džamiju, molimo Ga nika i zbog njega je sve stvoreno. A opet,
“Jer vidite, kada odete u jedan hotel, kao za sve muslimane te zemlje, a molimo Ga kako god bude, mi imamo plan, a Allah,
da ste bili u svim hotelima, ali džamije, to i za sve one ljude koji su se na putu izgu- dž. š., ima bolji plan. Kada nešto ne prođe
je nešto sasvim drugo. Tu vlada mir, znate bili i kojima je potreban putokaz kako bi onako kako smo isplanirali, mi kažemo:
da su nečije ruke pravile tu kuću ciglu po se vratili pravoj stazi. Kada dođemo u Me- Hvala Allahu, a tek kasnije vidimo da je
ciglu kako bi se tu do kijametskog dana dinu, radujem se spavanju u haremu Po- Njegov plan bio bolji od našeg i da smo
ljudi molili Bogu, nije to mala stvar. Po- slanikove džamije, radujem se i prašini s prošli bolje nego smo to mogli i zamisli-
stoji taj ruhanijet koji se teško pronalazi ulica Medine i Meke, ne trebaju mi nika- ti”, zaključuje Tahir Hassan Akhtar, vođa
na bilo kojem drugom mjestu. Onda, kada kvi hoteli. A kako i ne bih kada je tu naš ekipe “Tour De Hajj”. n

82 18/7/2019 STAV