Page 77 - STAV broj 227
P. 77

“stvaranja” razbjesni muške mještane
          i muževe uvjerene da se u tom kreativ-
          nom odnosu dešava nešto mnogo više od
          umjetnosti. Naposljetku, Šumar se ože-
          ni za udovicu Luciju (Božidarka Frajt),
          koja je bila u seksualnim odnosima sa
          svim muškarcima iz sela, a nakon što
          ga “odbije” prve bračne noći i istjera iz
          kuće, njihov brak završi pronalaskom
          Šumarevog probodenog tijela, i to po-
          red Lucijinog bika.
            Uz pomoć poetične sugestivnosti fo-
          tografije Karpe Ačimovića Godine, Ma-
          tić u ovom ostvarenju pronalazi idiličnu
          vizualnu povezanost između kontura
          naivnog slikarstva, sa šarolikom pri-  pastoralnog ozračja punog simbolike,   gaće” i sjedne na mravinjak, a nakon što
          rodom krajolika, te u taj okvir smješta   u kojem “zaboravljena priroda” ponov-  je mrav “ujede”, on joj kaže da mu po-
          svoje likove, njihovu nesigurnu tjelesnu   no oživljava s ljudskom maštom. Pri-  kaže koji, te u onoj u kojoj ženski lik,
          postojanost, ali i svakodnevnu borbu u   zore pitomih pašnjaka i poljana, kao   spremajući se za slikanje, svlači svoju
          unutrašnjim dubinama vlastitih bića.   i u nekim pethodnim djelima Žuto-  odjeću i sjeda na panj.
          To je najočitije u sceni u kojoj glumac   zeleno (1973), Čistilište (1974) i Čista   Ipak, simbole moralnosti, duhov-
          Zaim Muzaferija razgovara sa svojom   voda (1976), Matić upotpunjuje sirovim   nosti i intelektualne svjesnosti u Ženi s
          kravom koju vodi na ispašu te “ulazi”   zvucima prirode, ali ih i povremeno na-  krajolikom ne nosi žena, već glavni pro-
          u već pripremljene kompozicije, zatim i   dograđuje taktovima saza te “ispisuje”   tagonist Šumar, razapet između ovoze-
          “izlazi” iz kadra nakon što izgovori ne-  autohtone filmske razglednice iz Bosne   maljskog šumarskog poziva, kojim je
          koliko replika, a širokougaone objek-  i Hercegovine.                primoran da uništava prirodu, te onog
         tive za zumiranje Matić će koristiti za                               uzvišenog, slikarskog, u kojem priro-
         postepeno otkrivanje svojih “slika s   “NIJEDNA MATIĆEVA REČENICA NE   du iznova stvara. Međutim, čak i kao
         krajolikom”. Istovremeno će uokvire-  SMIJE OSTATI NESNIMLJENA”       šumar on nastoji ostati moralan te se
         ni prizori u koje likovi ulaze te iz kojih   Odnos zvuk – slika režiser koristi za   beskompromisno pridržava zakona o
         pokušavaju izaći predstavljati svojevrsne   stvaranje odnosa priroda – umjetnost,   zaštiti šume i odričito izbjegava ličnu
         metaforičke ograde, koje ograničavaju   što je, naprimjer, najjasnije ostvareno   korist i odbija mito. On kao umjetnik
         slobodu njihovog bića, ali i doslovne,   u scenama Šumarovih halucinacija.   ne koristi svoj talenat i umjetničku vi-
         koje definiraju čovjekovu neodvojivost   Naime, kada on posmatra svoje slike,   ziju kako bi seksualno iskorištavao žene
         od prirode. Ono što je nagovijestio u   pred ušima mu oživljava zvučna kulisa   koje mu poziraju, već u njima vidi samo
         kratkometražnim naslovima Proces   prizora koje je naslikao: ptice, zrikavci,   objekte koje mu služe za vlastito isku-
         (1970) ili Mali oglasi (1971), ovdje Ma-  zvona na kravama, glasovi..., što otvara   pljenje. Tako Šumar jedinu ženu koja ga
         tić potvrđuje kao autorsku sklonost ka   vrata njegove dublje psihološke analize.   seksualno privlači, seosku bolničarku,
         fotografiji, odnosno statičnoj slici koja   Ono što je Matić nagovijestio na   “gradsku curu” (Špela Rozin), i ne po-
         nastaje jednim pritiskom okidača, ili u   početku svoje karijere, naslovima kao   mišlja koristiti kao modela, jer je zbog
         ovom slučaju potezom olovke i kista,   što su Svete grudi, Intervju s ljubavnicom,   modernog izgleda i jeansa umjesto dimi-
         a sve kako bi svojim protagonistima   Nevina dama u zelenoj travi, Gospođica   ja ne može stopiti s divljom prirodom.
         omogućio da barem na trenutak zau-  Legranden, a što je u ovom filmu posta-  Akademik Abdulah Sidran jednom
         stave vrijeme.                     lo autorsko stilsko sredstvo, jeste pri-  je prilikom rekao kako “nijedna Ma-
            Veliki utjecaj koji je na Matićevu   sustvo žene i njene tjelesnosti. Žena je   tićeva rečenica ne smije ostati nesni-
         autorsku izražajnost ostavilo domaće   kod njega simbol čistoće, koju će zatim   mljena”, te je tako njegov nerealizirani
         naivno slikarstvo, a koje je, po njego-  razodijevati kako bi je zaprljao sirovošću   scenarij Nevjeste dolaze za TV Sarajevo
         vom mišljenju, najreprezentativnije re-  majke prirode. To je, recimo, primjetno   1979. godine režirao Emir Kusturi-
         prezentiralo ruralnu Bosnu, rezultirat   u sceni kada jedan od lokalnih seljaka   ca, koji je, izražavajući svoje divljenje
         će plošnošću, statičnošću, frontalnošću,   ljubavnici, koja mu saopći da je trudna   prema Matiću, rekao kako bi volio biti
         sužavanjem prostora, ali i stvaranjem   i da je dijete njegovo, natjera da “skine   pokopan s kopijom Žene s krajolikom.
                                                                               Ipak, Matićeva autorska autentičnost
         Akademik Abdulah Sidran jednom je prilikom rekao kako                 nije zaživjela u Kusturicinom filmu, te
                                                                               će ovaj sineast neponovljivog talenta i
         “nijedna Matićeva rečenica ne smije ostati nesnimljena”,              nedostižne umjetničke vizije, nažalost,
         te je tako njegov nerealizirani scenarij “Nevjeste dolaze”            ostati upamćen kao autor samo jednog
         za TV Sarajevo 1979. godine režirao Emir Kusturica, koji je,          filmskog remek-djela, svojevrsnog eseja
                                                                               čiste filmske ekspresije u kojem se ki-
         izražavajući svoje divljenje prema Matiću, rekao kako bi              stom i bojama pokušava ovjekovječiti
         volio biti pokopan s kopijom “Žene s krajolikom”                      trenutak nezaustavljive prolaznosti, iako
                                                                               je on već prošao, zajedno s autorom u
                                                                               njemu.                         n


                                                                                                   STAV 18/7/2019  77
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82