Page 73 - STAV broj 227
P. 73
Pokušali smo dokučiti otkud ta orljava u književnika Nikole Pulića i Zlatka Tomi- bosanskom terminologijom matematičkih
gluho doba noći u potkrovlju s jedinim čića, predsjednika Zajednice i glodura Hr- izraza, pa ih je izgovarao na mađarskom.
otvorom daskama zakovanim? Najposlije vatskog književnog lista. Oko čega su se za- Djeca su mu se grohotom smijala, nazi-
smo “otkrili” porijeklo urnebesnih orgija kačili, nagađao sam: oko tekstova u listu. vala ga Švabom i spominjali “krmetinu u
u ponoćnim satima i dugo se tom “otkri- Netom izašli HKL izazvao je, dan-dva jelovniku”. Njegova je majka iskreno pri-
ću” smijali. Doduše, činilo se da ni meni poslije, i uraganski bijes Envera Čolakovića. hvatila islam, izabrala je sebi ime Fatima,
ni Stojanu to javno priznanje – nije bilo U njemu je objavljen Enverov esej Pjesnik ali je sredina nikada nije primila kako su
i intimno uvjerenje. Neću vam reći što je – nerazrješiva zagonetka (Pedesetogodišnjica očekivali. Dječak je patio.
bilo na tavanu, da nam tu legendu, o ko- smrti Endrea Adyja, 1877.-1919.). Kad ga je Dok je Enverov otac ratovao kao au-
joj se već pričalo po Zagrebu, ne uništi ba- Enver pročitao, iz njega je prokuljao ne- strougarski vojnik u Velikom ratu, dijelovi
nalna “zbilja nestašnih bakanalija tustih i viđen vulkan emotivnog naboja! A šta je naslijeđa bezočno su otuđeni. Da bi sud-
veselih štakora”. Stojan je vjerovao da nas bilo? Tomičić je i Enverov esej, kao da je skim putem barem nešto spasili od ima-
uhodi i uznemirava tajna policija, prati i početnikov, poslao “navudrenom” lektoru. A nja, preseljavaju u Beograd 1939. godine.
snima, da su kroz potkrovlje ugradili pri- lektor je ne samo arhaizirao hrvatski nego, Rat ih vraća u Sarajevo.
slušne instalacije. po Enverovu mišljenju, i ideologizirao. Vi- Godine 1944. hapse ga na putovanju
Nisam ništa znao iz Stojanovog predži- kao je: “Nikad nisam pisao ni ustaškim ni između Sarajeva i Konjica. Pronalaze mu
vota, tek da je rođen u Turkovićima, u Po- proustaškim jezikom, ni u NHD! Lekto- antifašističke letke. O tome je svjedočila
povu polju, školovao se u Metkovićima, rirate mi, pakujete mi, kao što je Matičin Truda Reich-Ribar, poznata muzička pe-
studirao u Zadru. Jedanput mi je, i nika- lektor 1943. lektorirao u NDH-aški korien- dagoginja. Za Envera su se, tvrdila je, zau-
da više, spomenuo da je bio uhićen krajem ski moga Ali-pašu!” zeli muslimani u vrhu NDH. Intervencija
srednje škole i osuđen “zbog mladenačkih Enver je ogorčen napustio Savjet li- je uspjela – poslan je u Budimpeštu... En-
političkih nepodopština”. Zatočen je u sta. Tekst njegove ostavke nikada nije ver Čolaković dobiva vijest da je Sarajevo
kaznionicu na otoku Sv. Grgur, nadomak objavljen. U jednoj bilješci o napuštanju bombardirano od saveznika 11. novembra
Golog otoka. Savjeta i uredništva Pulića, Maruševkog 1944, da mu je stradala kuća i u kući po-
U Splitu mu je nekoliko mjeseci prije i Čolakovića navode se “njihovi osobni ginuli roditelji. Zbog traume tim događa-
nego smo se upoznali izašla zbirka teške her- razlozi”. To nije tačno, barem nije u En- jem, živčano je oboljela njegova zaručnica
metičke poezije, stilski savršene, višeslojna verovom slučaju. Njegov je razlog jasan: Nella K., za koju porodični podaci kažu
naslova Šibanica. Kad bi pisao ili prevodio, zbog ideologiziranja jezika. da je umrla u Jankomiru. Meni je Felicitas
tražio je osamljenost. Tada bi se odmicala i Poslije je o tome govorio smireno, uz Reiser rekla da je, u rastrojstvu, izgubila
divna Nada, koju je volio do kraja života. kavu i svoju dozu nikotina. “Jedanput su život utopivši se u maksimirskom jezeru.
S radošću mi je čitao pod našim ora- ‘lektorirali,’ prisilom državnog zakona o Za sahranu se pobrinuo Hamid Dizdar.
hom ili u obližnjem restoranu putopise uporabi korijenskog pravopisa, moj ro- Mak mu javlja da ne dolazi u Sarajevo jer
o pariškim mostovima, o “četiri stolač- man, koji 1942. nije pisan tako, ali kad je će biti uhapšen. Putuje u Zagreb. Hapse
ke serdžade”, ili prijevode s francuskog... 1943. dobio Matičinu nagradu i bio objav- ga, zatvaraju, puštaju. Napokon, od 1946.
Nisam mu trebao ništa komentirati, vidio ljen, izašao je u Brozovu fonološkom pra- godine prestaju ga “tretirati”, bez procesa
je refleks opisanih pejzaža ili sjaj izgovo- vopisu, ‘oživjelom’ izravno Pavelićevom i sudskog pravorijeka. Međutim, obnovlje-
renih stihova na mom licu. Osim u Repu- naredbom...” no Društvo književnika Hrvatske zadužu-
blici, tekstovi su mu izlazili u Akademiji- Od kapitulacije do kraja 1945. godine je Sud časti, kao “operativni instrument”
nu Forumu. Prisjećam ih se u rukopisu: Čolaković je bezbroj puta hapšen i ispitivan Agitpropa CK KPH, da propita sve hrvat-
eseja Guillević i njegov Carnac, ili onog do krajnjih, iscrpljujućih granica. Propi- ske književnika “šta su radili za vrijeme
o Herbertu Marcusu, filozofskoj zvijezdi tivalo se njegovo eventualno priklanjanje Nezavisne Države Hrvatske”. Sud časti
evropske mladeži 80-tih godina. Prevodio “ustaškom pokretu i djelovanje u diplo- izriče više od 100 “etičkih” odluka, odu-
je Kamijev Mit o Sizifu. U Mladost se spre- maciji”, u Ambasadi NDH u Budimpeši, zimanja građanskih prava: ne smiju javno
mao predati Knjigu puta i vrline Lao-Cea. od augusta 1944., kada je u nju iznenada nastupati, ni objavljivati niti tekstove pot-
Rastajući se s društvom, “padaju” šale “pozicioniran” funkcijom “povjerenika pisati svojim imenom. Među njima su bili
o “našim duhovima” – sve do njihova izla- za kulturnu razmjenu”, do kapitulacije 9. Cesarić, Kolar, Ujević..., ali i Husejn Gjo-
ska na Zajčevu ulicu. maja 1945. godine. go (promijenio prezime u Dubravić), Salih
Nakon preseljenja Čolakovićevih iz Bu- Alić, Hifzija Bjelavac (kasnije je promijenio
BIJES ENVERA ČOLAKOVIĆA dimpešte, na svoje imanje, koje se prostiralo u Bjelevac) i, naravno, i Enver Čolaković.
Početkom je svibnja na Okrugljaku na mjestu današnje Željezničke stanice, ne- Cesariću je “skinuta” zabrana nakon pola
Zajednica pisaca TIN feštala svoju obljet- tom iza Prvog svjetskog rata, Enver je imao godine. Tin Ujević ju je nosio do smrti
nicu. U jednom trenutku došlo je do oštre manje od 15 godina. Mali je “poliglot” brzo 1955. Budući da nije nikada “sudski osu-
prepirke, pa i opasne svađe između tajnika, usvajao “babin jezik”, ali u školi se mučio s đen”, 1947. godine Enver se zapošljava u
Enciklopedijski zavod, pozvan od direk-
Godine 1944. hapse ga na putovanju između Sarajeva i Konjica. tora Krleže! Krleža je, naime, prvenstve-
Pronalaze mu antifašističke letke. O tome je svjedočila Truda no trebao da prevodi s mađarskog proze
Reich-Ribar, poznata muzička pedagoginja. Za Envera su se, tvrdila i romane partizana Ervina Šinke, Mađa-
ra koji se “morao proizvesti u hrvatskog
je, zauzeli muslimani u vrhu NDH. Intervencija je uspjela – poslan pisca”. A prevoditelj nema imena, osim
je u Budimpeštu... Enver Čolaković dobiva vijest da je Sarajevo sitnog inicijala: E. Č.
bombardirano od saveznika 11. novembra 1944, da mu je stradala Sve mu je to prohujalo mislima kad je
kuća i u kući poginuli roditelji. Zbog traume tim događajem, živčano otvorio HKL sa svojim esejom o Adyju.
Bijes koji je izlio na Zlatka Tomičića bio
je oboljela njegova zaručnica Nella K., za koju porodični podaci je dio njegove životne drame koju je živio,
kažu da je umrla u Jankomiru. Meni je Felicitas Reiser rekla da je, u ni kriv ni dužan, uzrokovane jezikom ko-
rastrojstvu, izgubila život utopivši se u maksimirskom jezeru jim nije ni pisao ni govorio. n
STAV 18/7/2019 73