Page 73 - STAV broj 227
P. 73

Pokušali smo dokučiti otkud ta orljava u   književnika Nikole Pulića i Zlatka Tomi-  bosanskom terminologijom matematičkih
          gluho doba noći u potkrovlju s jedinim   čića, predsjednika Zajednice i glodura Hr-  izraza, pa ih je izgovarao na mađarskom.
          otvorom daskama zakovanim? Najposlije   vatskog književnog lista. Oko čega su se za-  Djeca su mu se grohotom smijala, nazi-
          smo “otkrili” porijeklo urnebesnih orgija   kačili, nagađao sam: oko tekstova u listu.   vala ga Švabom i spominjali “krmetinu u
          u ponoćnim satima i dugo se tom “otkri-  Netom izašli HKL izazvao je, dan-dva   jelovniku”. Njegova je majka iskreno pri-
          ću” smijali. Doduše, činilo se da ni meni   poslije, i uraganski bijes Envera Čolakovića.   hvatila islam, izabrala je sebi ime Fatima,
          ni Stojanu to javno priznanje – nije bilo   U njemu je objavljen Enverov esej Pjesnik   ali je sredina nikada nije primila kako su
          i intimno uvjerenje. Neću vam reći što je   – nerazrješiva zagonetka (Pedesetogodišnjica   očekivali. Dječak je patio.
          bilo na tavanu, da nam tu legendu, o ko-  smrti Endrea Adyja, 1877.-1919.). Kad ga je   Dok je Enverov otac ratovao kao au-
          joj se već pričalo po Zagrebu, ne uništi ba-  Enver pročitao, iz njega je prokuljao ne-  strougarski vojnik u Velikom ratu, dijelovi
          nalna “zbilja nestašnih bakanalija tustih i   viđen vulkan emotivnog naboja! A šta je   naslijeđa bezočno su otuđeni. Da bi sud-
          veselih štakora”. Stojan je vjerovao da nas   bilo? Tomičić je i Enverov esej, kao da je   skim putem barem nešto spasili od ima-
          uhodi i uznemirava tajna policija, prati i   početnikov, poslao “navudrenom” lektoru. A   nja, preseljavaju u Beograd 1939. godine.
          snima, da su kroz potkrovlje ugradili pri-  lektor je ne samo arhaizirao hrvatski nego,   Rat ih vraća u Sarajevo.
          slušne instalacije.               po Enverovu mišljenju, i ideologizirao. Vi-  Godine 1944. hapse ga na putovanju
            Nisam ništa znao iz Stojanovog predži-  kao je: “Nikad nisam pisao ni ustaškim ni   između Sarajeva i Konjica. Pronalaze mu
          vota, tek da je rođen u Turkovićima, u Po-  proustaškim jezikom, ni u NHD! Lekto-  antifašističke letke. O tome je svjedočila
          povu polju, školovao se u Metkovićima,   rirate mi, pakujete mi, kao što je Matičin   Truda Reich-Ribar, poznata muzička pe-
          studirao u Zadru. Jedanput mi je, i nika-  lektor 1943. lektorirao u NDH-aški korien-  dagoginja. Za Envera su se, tvrdila je, zau-
          da više, spomenuo da je bio uhićen krajem   ski moga Ali-pašu!”      zeli muslimani u vrhu NDH. Intervencija
          srednje škole i osuđen “zbog mladenačkih   Enver je ogorčen napustio Savjet li-  je uspjela – poslan je u Budimpeštu... En-
          političkih nepodopština”. Zatočen je u   sta. Tekst njegove ostavke nikada nije   ver Čolaković dobiva vijest da je Sarajevo
          kaznionicu na otoku Sv. Grgur, nadomak   objavljen. U jednoj bilješci o napuštanju   bombardirano od saveznika 11. novembra
          Golog otoka.                      Savjeta i uredništva Pulića, Maruševkog   1944, da mu je stradala kuća i u kući po-
            U Splitu mu je nekoliko mjeseci prije   i Čolakovića navode se “njihovi osobni   ginuli roditelji. Zbog traume tim događa-
          nego smo se upoznali izašla zbirka teške her-  razlozi”. To nije tačno, barem nije u En-  jem, živčano je oboljela njegova zaručnica
          metičke poezije, stilski savršene, višeslojna   verovom slučaju. Njegov je razlog jasan:   Nella K., za koju porodični podaci kažu
          naslova Šibanica. Kad bi pisao ili prevodio,   zbog ideologiziranja jezika.   da je umrla u Jankomiru. Meni je Felicitas
          tražio je osamljenost. Tada bi se odmicala i   Poslije je o tome govorio smireno, uz   Reiser rekla da je, u rastrojstvu, izgubila
          divna Nada, koju je volio do kraja života.   kavu i svoju dozu nikotina. “Jedanput su   život utopivši se u maksimirskom jezeru.
            S radošću mi je čitao pod našim ora-  ‘lektorirali,’ prisilom državnog zakona o   Za sahranu se pobrinuo Hamid Dizdar.
          hom ili u obližnjem restoranu putopise   uporabi korijenskog pravopisa, moj ro-  Mak mu javlja da ne dolazi u Sarajevo jer
          o pariškim mostovima, o “četiri stolač-  man, koji 1942. nije pisan tako, ali kad je   će biti uhapšen. Putuje u Zagreb. Hapse
          ke serdžade”, ili prijevode s francuskog...   1943. dobio Matičinu nagradu i bio objav-  ga, zatvaraju, puštaju. Napokon, od 1946.
          Nisam mu trebao ništa komentirati, vidio   ljen, izašao je u Brozovu fonološkom pra-  godine prestaju ga “tretirati”, bez procesa
          je refleks opisanih pejzaža ili sjaj izgovo-  vopisu, ‘oživjelom’ izravno Pavelićevom   i sudskog pravorijeka. Međutim, obnovlje-
          renih stihova na mom licu. Osim u Repu-  naredbom...”                no Društvo književnika Hrvatske zadužu-
          blici, tekstovi su mu izlazili u Akademiji-  Od kapitulacije do kraja 1945. godine   je Sud časti, kao “operativni instrument”
          nu Forumu. Prisjećam ih se u rukopisu:   Čolaković je bezbroj puta hapšen i ispitivan   Agitpropa CK KPH, da propita sve hrvat-
          eseja Guillević i njegov Carnac, ili onog   do krajnjih, iscrpljujućih granica. Propi-  ske književnika “šta su radili za vrijeme
          o Herbertu Marcusu, filozofskoj zvijezdi   tivalo se njegovo eventualno priklanjanje   Nezavisne Države Hrvatske”. Sud časti
          evropske mladeži 80-tih godina. Prevodio   “ustaškom pokretu i djelovanje u diplo-  izriče više od 100 “etičkih” odluka, odu-
          je Kamijev Mit o Sizifu. U Mladost se spre-  maciji”, u Ambasadi NDH u Budimpeši,   zimanja građanskih prava: ne smiju javno
          mao predati Knjigu puta i vrline Lao-Cea.   od augusta 1944., kada je u nju iznenada   nastupati, ni objavljivati niti tekstove pot-
            Rastajući se s društvom, “padaju” šale   “pozicioniran” funkcijom “povjerenika   pisati svojim imenom. Među njima su bili
          o “našim duhovima” – sve do njihova izla-  za kulturnu razmjenu”, do kapitulacije 9.   Cesarić, Kolar, Ujević..., ali i Husejn Gjo-
          ska na Zajčevu ulicu.             maja 1945. godine.                 go (promijenio prezime u Dubravić), Salih
                                               Nakon preseljenja Čolakovićevih iz Bu-  Alić, Hifzija Bjelavac (kasnije je promijenio
          BIJES ENVERA ČOLAKOVIĆA           dimpešte, na svoje imanje, koje se prostiralo   u Bjelevac) i, naravno, i Enver Čolaković.
            Početkom je svibnja na Okrugljaku   na mjestu današnje Željezničke stanice, ne-  Cesariću je “skinuta” zabrana nakon pola
          Zajednica pisaca TIN feštala svoju obljet-  tom iza Prvog svjetskog rata, Enver je imao   godine. Tin Ujević ju je nosio do smrti
          nicu. U jednom trenutku došlo je do oštre   manje od 15 godina. Mali je “poliglot” brzo   1955. Budući da nije nikada “sudski osu-
          prepirke, pa i opasne svađe između tajnika,   usvajao “babin jezik”, ali u školi se mučio s   đen”, 1947. godine Enver se zapošljava u
                                                                               Enciklopedijski zavod, pozvan od direk-
          Godine 1944. hapse ga na putovanju između Sarajeva i Konjica.        tora Krleže! Krleža je, naime, prvenstve-
          Pronalaze mu antifašističke letke. O tome je svjedočila Truda        no trebao da prevodi s mađarskog proze
          Reich-Ribar, poznata muzička pedagoginja. Za Envera su se, tvrdila   i romane partizana Ervina Šinke, Mađa-
                                                                               ra koji se “morao proizvesti u hrvatskog
          je, zauzeli muslimani u vrhu NDH. Intervencija je uspjela – poslan   pisca”. A prevoditelj nema imena, osim
          je u Budimpeštu... Enver Čolaković dobiva vijest da je Sarajevo      sitnog inicijala: E. Č.
          bombardirano od saveznika 11. novembra 1944, da mu je stradala          Sve mu je to prohujalo mislima kad je
          kuća i u kući poginuli roditelji. Zbog traume tim događajem, živčano   otvorio HKL sa svojim esejom o Adyju.
                                                                               Bijes koji je izlio na Zlatka Tomičića bio
          je oboljela njegova zaručnica Nella K., za koju porodični podaci     je dio njegove životne drame koju je živio,
          kažu da je umrla u Jankomiru. Meni je Felicitas Reiser rekla da je, u   ni kriv ni dužan, uzrokovane jezikom ko-
          rastrojstvu, izgubila život utopivši se u maksimirskom jezeru        jim nije ni pisao ni govorio.    n


                                                                                                   STAV 18/7/2019  73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78