Page 72 - STAV broj 227

KULTURA

Autobiografski fragmenti (5)
PISCI U VRTU

SABLASNE

KUĆE

Piše:
Ibrahim KAJAN

Netom izašli HKL izazvao je, dan-dva poslije, i uraganski bijes Envera
Čolakovića. U njemu je objavljen Enverov esej Pjesnik – nerazrješiva
zagonetka (Pedesetogodišnjica smrti Endrea Adyja, 1877.-1919.). Kad ga
je Enver pročitao, iz njega je prokuljao neviđen vulkan emotivnog naboja!
A šta je bilo? Tomičić je i Enverov esej, kao da je početnikov, poslao
“navudrenom” lektoru. A lektor je ne samo arhaizirao hrvatski nego, po
Enverovu mišljenju, i ideologizirao. Vikao je: “Nikad nisam pisao ni ustaškim
ni proustaškim jezikom, ni u NDH! Lektorirate mi, pakujete mi, kao što je
Matičin lektor 1943. lektorirao u NDH-aški korienski moga Ali-pašu”

PONOĆNIM BUSOM U ZAGREB kućice u Zajčevoj ulici, uz Laščinski put. dramatiziram jednu njegovu “bosansku no-
Lutanje i potraga Mostarom za tačkom U susretu na Trgu Republike izvadio je velu”. Tako me uputio urednik dramskog
oslonca svom življenju bila je pri kraju. ključeve iz džepa i pozvao me poput bli- programa Radija Zagreb Mato Ganza. “Šta
Pedesetak dana ponovnog uvoda u civil- skog rođaka: “Stanovat ćeš sa mnom, imaju biste dramatizirali”, upita me i zbuni, jer
ni život, nakon ovog predvojnog kad sam dvije sobe, djevojačka sobica i drvarnica!” još dočitavam prvi put otvorenu knjigu ve-
otišao na granicu Bosne, nije me ohrabrio: U kući su živjeli Sikiričini rođaci, starac likog pisca, za kojeg nažalost ranije nisam
složio sam mladićku garderobu u malu i starica. Lani je starica umrla. Jutro na- čuo. I ne razmišljajući, bubnuh zapamće-
putnu torbu. Majka me izljubila i zavu- kon pokopa, starac se u drvarnici... obje- ni naslov: Zakoni i ognjevi! “Ma radi, sine,
kla mi u džep 30.000 dinara. Ponoćnim, sio. Kuća je u vrtu s travom do pojasa. Uz slobodno!”, reče između dva dima cigarete.
prolaznim zagrebačkim busom s Musale vrata, razgranati orah. Zlatko je prisutne pozivao na feštu Za-
sam se “otisnuo u svijet”. Niko nije znao Stojan je sebi izabrao veliku sobu s jednice pisaca TIN, ko može, na Okrugljak.
da odlazim, nikom nisam imao što reći golemim krevetom. U sobi je i starinski
na rastanku. ormar. Otvara se uz jezivu škripu. I, za- DUHOVI, ŠTAKORI ILI TAJNA POLICIJA
Sutradan sam oko podne otvorio vrata čudno, tu je i veliki raštimovani klavir! Stojan je Ani i Mirjani pričao nešto
uredništva časopisa Republika. Mladić je Uselio sam se u sobičak. Između soba, ku- očito napeto. Gledale su ga ne trepćući.
korigirao šlajfne pristigle iz tiskare; jed- hinja: stol, tri štokrle, šporet... Iznutra se Slušali smo: “Odnedavno su nam se u
va je podigao glavu. “Ibrahime”, vedro je kućna vrata nisu dala zaključati. Vezivali potkrovlju pojavili duhovi; po cijelu noć
uzviknuo, ustao i prijateljski mi stegao smo ih kanafom. tumbaju i premeću neke stvari da nas je
otvorenu ruku zdraveći me. Stojan Vuči- Pokosili smo travu i pozvali prijatelje u više puta obuzimao duboki strah...” Sto-
ćević, dragi pjesnik s kojim sam (obojica vrt. Došli su iz Republike, Simić i Laušić. jan im ne kaže da je nekoliko puta, da se
“zbigecani” u sivomaslinastim odorama) S njima i Duško Arežina, Novakov prija- ohrabri, i potegao iz flaše, pa je jednu noć
nastupio na “Goranovom proljeću”, odne- telj i staračka potpora, novinar i kritičar. i mene do smrti prepao. Elem, u gluhu
davno je tajnik slavnog časopisa. Urednici, Nešto kasnije stigao je Tomičić sa supru- ljetnu noć probudio me Stojanov krik:
“komplet klasika i akademika”, Vjekoslav gom Anom i Mirjanom, koja se upravo Ibrahime, ustaj, napadaju nas, uzmi staklo!
Kaleb, Ivan Raos, Novak Simić i uz njih udala, ili se spremala udati, za Predraga On je već s kuhinjskim sječivom trčao po
najmlađi Jozo Laušić. “Znači, bit ćemo u Matvejevića... vrtu prekrivenom ljetnom mjesečinom,
Zagrebu, pa ćemo se ispomagati”, rekao Bilo je to vedro, mediteransko, duho- urlajući gdje si, gdje si, gdje si.... Potrčao
je ohrabrujući me. vito predvečerje. Akademika Novaka sam sam za njim kroz željezne vratnice na Za-
Stojan je na povjerenje od kipara Sti- već ranije susreo u redakciji. Iskoristih jčevu; nije bilo nikog, sve je bilo pusto.
pe Sikirice dobio ključeve stare, oronule pogodnost pa ga zamolih za odobrenje da Ponovilo se opet kroz nekoliko večeri.

72 18/7/2019 STAV