Page 35 - 07.04.2016 BROJ 57
P. 35
njegov ponos i on je fizički bivao sve slabiji.
Desetog decembra 1987. godine uhapšen
je Hakija, na isti dan kada je umrla njego-
va sestra Bekira.
Odgojen u patrijarhalnoj porodici,
Hamdija je posebno poštovanje imao prema
starijem bratu Hakiji. Osjećao se krivim
za njegovo hapšenje i stalno je ponavljao
riječi kako je izdao brata. Osim standardne
terapije kojom je smirivao tlak, nije imao
druge medicinske njege. U bolnicu je otišao
u martu 1988. godine i nije se više vratio.
IZNENADNA SMRT
Šestog aprila 1988. godine u Kliničkoj
bolnici Koševo u Sarajevu umro je Ham- Sahrana Hamdije Pozderca: Sena Jeremić, Sadeta Pozderac-Buljubašić,
dija Pozderac. Povrijeđen i ponižen, u du- Fatima Pozderac-Begić, Sakib Pozderac
bokoj depresiji, skončao je svoj život, po
mišljenju mnogih, kao jedna od prvih žr- O sahrani je tom prilikom Duraković ka- od srca”, zaključio je tom prilikom svoje
tava velikosrpske politike u tadašnjoj ju- zao sljedeće: “Kao njegov bliski saradnik obraćanje prof. Duraković.
goslavenskoj federaciji. Na sahranu su mu i prijatelj, iz tadašnjeg Predsjedništva CK Sudbina Hamdije Pozderca, kako je to
uz pratnju specijalaca doveli brata Hakiju, SKBiH jedini nisam otišao na tu sahranu, u svojoj knjizi Bihaćka krajina 1971.-1991.
a penzioniranom Sakibu dozvoljeno je da jer nisam mogao podnijeti sav lažni cere- Utjecaj politike i političke elite na privredni
nosi generalsku uniformu. Pokopan je na monijal, veliku partijsku pompu i velike razvoj kazao Admir Mulaosmanović, bli-
groblju Bare u Sarajevu. isprazne riječi koje su tako hipokrizijski sko je povezana sa sudbinom Bosne i Her-
Na desetu je obljetnicu njegove smrti unaprijed bile sročene upravo od onih cegovine. “Značajna razlika je u tome što
u Cazinu održana akademija koja je u de- koji su ga tako okrutno gurnuli u prera- velikosrpski napad Hamdija, ipak, nije pre-
mokratskim slobodama i nezavisnoj Bosni nu smrt. On jeste, kao i svaki živi čovjek, živio, a što je njegovoj domovini, s druge
i Hercegovini bila neka vrsta zakašnjele imao greške i dijelio je iluzije vremena i strane, pošlo za rukom i othrvala se svim
komemoracije, kako ju je u svom obraća- ideala za koje se borio. Ali ih je dijelio i iskušenjima koja su je pogađala u periodu
nju tada nazvao prof. dr. Nijaz Duraković. proživljavao časno i pošteno. Krajiški i rata (1992– 1995).” n
STAV 7/4/2016 35