Page 25 - STAV broj 262

Pravna borba nane Fate da se crkva pa i oni trebaju da ga poštuju. Svakom
ukloni iz njene avlije, sa zemlje njenog sam govorila da se bore da im se vrati
tokom Agresije na Bosnu i Hercego- ako im je šta oduzeto. Neće ovo sada
vinu ubijenog supruga Šaćira, trajala biti kao iza onog rata kada su ljudima
je dvadeset godina. Inače, u Genoci- oduzimali zemlju. Sada neka traži sva-
du je ubijeno njihovih dvadeset bli- ko svoje i u narednih pedeset godina”,
žih srodnika. poručuje Fata Orlović.
“Došla sam kući da pratim provođe- Naša sagovornica ističe da njoj crkva,
nje presude. Nema više žalbi. Završena kao Božija kuća, nikada nije smetala, da
priča. Nije to bila samo moja borba za joj ne smetaju ni popovi ni hodže, ali je
kod djece i unučadi u Sjedinjenim Ame- moju avliju nego i za ostale Bošnjake bole i vrijeđaju nepravda i drskost da se
ričkim Državama, a poslije i u Srebre- u Konjević-Polju, a opet su mi ‘naši’ bez njene saglasnosti bilo šta gradi na
niku. Nakon četveromjesečnog odsu- svašta govorili. Ova crkva ničemu nije zemlji njene porodice.
stva, u svoju je avliju ponovo zakoračila služila. U njoj je održano nekoliko misa “Uvijek sam govorila da bih isto
na Dan žena, 8. marta, a novinari više i svih ovih godina bila je zaključana. ovako uradila i da su mi džamiju do-
medijskih kuća čekali su je u dvorištu. Nema šta se nije dešavalo. Različite nijeli pod prozore. Nećeš, majčin sine!
“Evo meni moje kuće”, govorila je provokacije, uvrede i optužbe doživ- Ne možeš ući u nečiju avliju i praviti
skidajući cipele na ulazu, a oslanjaju- ljavala sam i na sramotu bilo svakom nešto. Ne može to tako.”
ći se rukom o zid, objašnjavala nam je ko je ovo uradio, ali dočekali smo da Ova je žena odbijala i različite na-
kako su je prilikom putovanja dugog 22 nam se naše vrati. Očekujem da se do knade koje su joj nuđene kako bi se cr-
sata zaboljele noge. 1. aprila crkva odnese, a ako to ne bude kva zadržala na istom mjestu.
“Pa ja, 74 su mi godine. Noge su tako, bit će nevaljalo za njih. Trebaju “Davali su mi pare, ali što će mi?
mi se ukočile u avionu, ali i proteklih i da se postide. Patila sam i deverala, Meni moje, a tebi tvoje. Niti ja gra-
mjeseci mi nisu dali da maknem. Sje- svašta smo durali i moja djeca i ja. Ja bim za tuđim, niti tuđinu dam svoje”,
dim na kauču i pođem da sa stola ispred sam zakon poštovala dvadeset godina, naglašava.
sebe nešto dokučim, a djeca skaču da mi Njeni sinovi, kazuje, zbog crkve nisu
dodaju. Ne valja ni to...”, smije se nana mogli dolaziti u Konjević-Polje jer ih je
Fata i svemu što izusti doda dozu humo- “Došla sam kući da pratim takav odnos vlasti spram njihove poro-
ra, tako da neko, ko je prvi put susreće, dice veoma vrijeđao. Sada će, kaže naša
vjerovatno ne bi mogao ni pretpostaviti provođenje presude. Nema sagovornica, sinovima biti lakše kada
s kakvom se nepravdom borila protekla više žalbi. Završena priča. dođu svojoj kući.
dva desetljeća. Inače, kada je nana Fata u Ko-
“Sad će se ugrijati. De uzmite pa- Nije to bila samo moja njević-Polju, dobrodošlica nikada ne
puče. Hajte, sjedajte gdje ko hoće. Ja izostaje.
ću u svoju fotelju, k’o reis...’, kazuje borba za moju avliju nego “Dolazi narod sa svih strana, svra-
nana Fata, pitajući nas šta ima novo i i za ostale Bošnjake u te i znani i neznani. Bujrum svim do-
govoreći da će za koji dan u Tuzlu da je brim i iskrenim ljudima”, zaključuje
doktori “ispregledaju”. Konjević-Polju” nana Fata. n

STAV 12/3/2020 25