Page 41 - STAV 75 11.08.2016

nema auta Voje Videkanića, a ni mrtvog
Bajinog tijela. Primijetili su to svi, ali je ODGOVORNI ZA PROGONE I UBISTVA
svako šutio jer je svako bio zauzet samim
sobom. Mislim na Josipa Svetinovića, ko-
jeg još u djetinjstvu nazvaše Baja, tako Glavni nalogodavci i zločinci u mom gradu jesu dvojica liječnika: Luka Čulić i Veljko Stu-
da ga niko više nije zvao imenom, čak je par. Među ženama “proslavila” se članica dotadašnjeg komiteta SK Stana Vukoman. Bili
bilo i dosta komšija koji mu nisu ni zna- su tu braća Kačar, Siniša i Mišo sa svojim ocem Nikolom. Bili su tu i braća Stojčići, Duško
li pravo ime. Kao tiha rijeka, vrijeme je i Mile sa sinovima, Srđan Milić, Mićo Tomić, Predrag Kalajdžić zvani Prco, mesar zvani
teklo pored Baje, a on kao da nije ni živio Raćkan. Znam da su mnogi činili zločine, ali ih sve nisam vidio, dok sam ove što navodim
u ovom vremenu, nego u nekom samo vidio, i zato pišem, da se ne zaboravi. Ostat će upamćeno ime Mladena Ljuboje, njemu
njemu poznatom, gdje stanuju i caruju je poslastica bilo zlostavljanje maloljetnika u naselju Rika i Zborištu. Mi koji smo prošli
ljubav i pjesma. Volio je Baja zapjevati i sve golgote straha u pokrštenom gradu i šumama Manjače s pravom možemo reći da
pjevao je kad god je imao za to priliku i je Radojica Gutović umno poremećena osoba. Po fizičkom izgledu Zlatan Boškić bio je
vremena, pjevao serenade i šlagere, sta- kepec, a svoje nedostatke, kako fizičke tako i umne, nadoknađivao je premlaćivanjem
rogradske pjesme, pjevao i u gradskom muslimana i katolika. Iživljavao se nad maloljetnim djevojkama. Učestvovao je u palje-
horu preko trideset i pet godina i bio je nju džamija i katoličkih crkava. Pisati i govoriti o mrkonjičkim ekstremima, a ne spome-
jedan od njegovih najstarijih članova. nuti Sinišu Jovandića, Milu Todorovića Ðutana, čiji je otac radio kao vozač u preduzeću
Pjevao je i u crkvenom zboru sa svojim “Gradnja”, ne spomenuti Boška Ðukanovića Durana, majstora u “Zadružnoj trgovini”,
komšijama Zborićanima – sve izvrsnim bila bi nepravda prema tim srpskim “junacima”. Sve riječi kojima se može okarakterisati
pjevačima. Volio je druženja sa gradskim zlo su slabe i nedovoljne da bi se izrekla istina o Nebojši Koziću zvanom Škorin. Tukao
svijetom, pomalo popiti i zameziti, nika- je i progonio muslimane i katolike gdje god je stigao. Hvatao ih je po kućama i avlijama,
da nije viđen pijan, samo u veselom ras- u baštama, na ulici. Miodrag Kaurin jedan je od glavnih organizatora rušenja džamija u
položenju koje je prenosio na sve ostale Varcar-Vakufu te paljenja katoličke crkve. Slobodan Obradović Pobin klao je Bošnjake i
oko sebe. Tako je živio Josip Svetinović Hrvate u Jajcu bajonetom i nožem. Ljubo Nišić zvani Čupo žario je i palio kako po Mrko-
zvani Baja, kojeg ubiše tog crnog petka, njiću tako i po Ključu, zajedno sa svojim pobratimom Pobinom. Svojim sam očima gledao
19. juna 1992. godine.” kako on i Pobin pale džamiju u Rici, ali tada nije izgorjela. Rodoljub Trkulja je učestvo-
vao u rušenju dvije gradske džamije i u paljenju crkve. Pod komandom Josipa Gatarića
NAPAD NA ULICI rušene su i paljene džamije i katoličke crkve, bacane bombe u mezarje i katoličko gro-
Šehović je preživio. Vraćen kući. Pa
ponovo na Manjaču. S porodicom se us- blje. Lazo Šarac, građevinski tehničar, bio je komandant pokretnih radnih logora. Tjerao
pio spasiti. Preko Banje Luke i Hrvatske je Bošnjake i Hrvate, gradske intelektualce, ljude i žene da do besvijesti kopaju kanale,
cijepaju drva i rade sve druge ponižavajuće besplatne poslove. Bio je šef na gradilištu
dospio je u Švedsku, gdje je počeo pisati
svoju knjigu. Dvanaest je godina pokuša- vodovoda doktora Čulića. Trasu po vrletnom kamenitom i teško pristupačnom terenu ko-
vao pisati. Da se ne zaboravi. I uspio je. Da- pali su muslimani i katolici koje je Čulićev SDS mobilizirao na taj kuluk. Dragan Stupar
nas živi u Bihaću. Saznalo se nekako šta u ubi na kućnom pragu Džemala Hažbića. Muslimani koji su bili svjedoci toga zločina, iz
njegovoj knjizi piše. Čija su imena u njoj. straha zbog moguće odmazde, svjedočili su na sudu kako je ubojstvo bilo nenamjerno.
Počele su prijetnje. Kako se bližio rok za
slanje u štampu, prijetnje su intenzivirane. školski drug njegove kćerke, zapriječio mu napad. Zaštite nema, lokalni sud i polici-
Nakon verbalnih napada, konkretniji ko- put, nakon psovki i naguravanja uhvatio ja ne rade svoj posao. Ibrahim Halilović i
raci. Prvo je neko na automobil Ibrahima ga za vrat i pokušao udaviti. Povrede su rijetki povratnici prepušteni su sami sebi,
Halilovića istresao vreću punu svinjskog liječnički konstatirane i ovjerene. Nakon bez ikoga ko bi zaštitio njihova prava. Za-
izmeta. Niko nije reagirao. Onda je 30. jula nekoliko dana, policija je uzela izjave od boravljeni od svih u gradu koji je nekada
na ulici na njega nasrnuo Goran Marić, svjedoka i od napadača, koji je negirao bio Vakuf. Nema ni optužnica za ratne
zločine počinjene nad Bošnjacima i Hr-
Obnovljena Hamidija džamija u Rici vatima. SIPA istražuje, ispituje svjedoke.
Halilovića je u Kanadi ispitivao inspektor
SIPA-e više kao osumnjičenog nego kao
svjedoka. Ni tada niko nije reagirao. Niti
Tužiteljstvo BiH, niti novinarske udruge
kojima se Halilović nekoliko puta obra-
ćao. Borka Rudić, sekretarica Udruženja
BH novinari, preporučila mu je da tuži
SIPA-u, a “ona će kasnije dići hampu”?!
Nije reagiralo ni Vijeće za štampu. Niti
Linija za pomoć novinarima. Knjiga Sa-
bahudina Šehovića ipak će brzo u štam-
pu. “Dole glavu! Ruke na leđa!”, zapravo
je ono što je davno trebalo biti napisano
u Tužiteljstvu BiH. Optužnica za zločine
u Mrkonjić-Gradu. Tužiteljima ne treba
puno truda da zločince konačno proce-
suiraju. Samo da pročitaju Šehovićeve
potresne retke o borbi za život. I da one
pobrojane u tim redovima privedu na
klupe Suda u Sarajevu. n

STAV 11/8/2016 41