Page 61 - STAV 75 11.08.2016

STAJALIŠTA

UOČI PETKA
Djelidba uvećava sirotinju

KO ĆE TE OKRPITI

TAKVOG DRONJAVOG

Možda se negdje u Bosni ljubav i drugačije vodila, možda u Svrzinoj
kući, možda u Husein-kapetanovoj kuli. Što se bosanske sirotinje tiče:
na ponjavama prostrtim u onim budžacima, među pritkama i za sijenom,
Piše: nabrzinu i bez velike fame. Pa opet, Šećo, Zećo i Bećo povazdan misle
Samedin KADIĆ o budžaku, dok tegle i kose, dok pritvaraju stoku, dok zabijaju lica u
ledena korita. Mada, malo ih zbunjuje taj vražiji mrak. Već je jednom
Bećo uhvatio za ruku Zećinu Hašu misleći da je njegova Šaha

ila jednom tri brata. Recimo da i okićenu dukatima, a ona, prestrašena, da ovo sa zvonom grozno zvuči, ali mo-
se zovu Šećo, Zećo i Bećo – zna- čeka da joj pokažu za koga je to došla. tiv susrećemo u različitim selima širom
mo da smo već koristili ovaj mi- Kad padne mrak, a mrak je bio takav naše domovine i ta ga učestalost sama po
Blozvučni niz, ovaj funkcionalni “da se nije znalo ni đe ko stenje ni đe ko sebi autentificira.
triplet, ali zašto gubiti vrijeme na takve plače”, Šećo, Zećo i Bećo svako u svom Šahu, Bećinu ženu, ta je oskudica, ta
akcidentalije kao što su lična imena. Kao budžaku teše jednog malog bjelokapića, tjeskoba dovodila na rub nervnog sloma. A
da bi “Lolita” bila manje zavodljiva da se tiho a silno, s muškim dlanom na ženskim Bećo, ponosan kakav je bio, kao da nije ni
Hambert Hambert drugačije zove. ustima, da se ne otme jauk i ne rasplače primjećivao jad u kojem žive, kao da mu je
Šećo, Zećo i Bećo – tanki među tanki- staru majku dok u ćošku čeka da vidi za onaj budžak bio sasvim taman. Pravdao se
ma, ubogi i dok su živjeli zajedno, a kamoli koga je to dovedena. Možda se negdje u kako nigdje nema bolje, ali Šaha je viđala
kad se podijeliše! Sirotinja ljude razdvaja, Bosni ljubav i drugačije vodila, možda u po selu da porodice imaju čak sobu za sebe.
a opet, svaka djelidba samo uvećava siroti- Svrzinoj kući, možda u Husein-kapeta- Nije mogla više podnijeti onu sramotu,
nju, naročito ako je to što se dijeli i samo novoj kuli. Naprimjer, Lemeš-aga iz Sija- ono stenjanje po budžacima, ono kupanje
jadno, vlasnici dobijaju puke infinitezi- rićevog Konaka pravio je od seksa nauku: na banjici koja je samo zastrta ponjavom.
male koje će ih vječito zapretati u nerje- hadum mu uvede okupanu, namirisanu i Pa i sam Bećo, kad je došao da je za-
šivi kalkulus preživljavanja. Čak je i soba počešljanu ropkinju koja će mu plesati i prosi, nikad to neće zaboraviti, bio je toli-
cijepana prilikom diobe, svako je dobijao igrati dok on leži na svilenim jastucima ko dronjav da ga je Šaha, mlada i naivna,
po četiri podnice – oko pet ili manje kva- proseći trenutak iluminacije. Ali, tako upitala: “Ko će te, bolan, okrpiti kad si
drata, i tu su, razdvojeni zidom od pruća je mogao Lemeš-aga, koji je imao toliki tako dronjav?”, a Bećo, sav od tog posla,
ili jelovom “dizmom”, disali svoju osku- čitluk da ga za dan na konju nije mogao provali: “Ako ti dobro okrpiš mene, beli
dicu. Rečeno je: “Pet šćeri – pet sudbina, prijeći. Što se bosanske sirotinje tiče: na ću dobro i ja tebe.” Što se nje tiče, bio je
pet sinova – pet siromaha.” Nije ni čudo ponjavama prostrtim u onim budžacima, to život gori nego ciganski. Cigani makar
da su ondašnji seljaci zbog međa kosama među pritkama i za sijenom, nabrzinu i ne tegle ovoliko, oni samo hodaju, saku-
nalijetali jedni na druge, brat na brata, bez velike fame. pljaju i kalajišu. Oni su, zapravo, gospoda:
rođak na rođaka, svaki je u drugom vidio Pa opet, Šećo, Zećo i Bećo povazdan ne rade, a ništa im lošije nije.
svoj hak: “Da nije ovog ahmaka, ono bi misle o budžaku, dok tegle i kose, dok pri- (Kad stara majka pred sabah konačno
sad bilo moje.” tvaraju stoku, dok zabijaju lica u ledena ugleda gutavog starca za kojeg je dovede-
I kad se podijeliše Šećo, Zećo i Bećo, korita. Mada, malo ih zbunjuje taj vražiji na kako skida kapu i govori joj: “Ja sam
šta im osta: po čair, malo hajvana i dlan mrak. Već je jednom Bećo uhvatio za ruku ti sad bog i batina”, samo će joj nemušte
stambenog prostora u ćošku hudžere. Zećinu Hašu misleći da je njegova Šaha. suze obliti lice i trgnuti iz more.)
Magaza je ostala zajednička, a čardaka Sjednu tako po danu da odmore, smota- Jednog jutra, nervno rastrojena, Šaha
nisu ni imali. U tim budžacima vodili su ju krdže i zapale. Puše u tišini i kao da se skoči i povika pred Bećom: “Ja ovo više
bračni život, jedna kuća, jedno ognjište, bave istom mišlju. Šećo nekako prevali: ne mogu podnositi. Odoh skočiti s Hlad-
četiri budžaka. Ali prvo se poženiše, go- “Predlažem da majci stavimo zvono oko nog kuka.” Od Bećine kuće do Hladnog
dinu za godinom, svaki je jedva iščekao vrata.” Zećo i Bećo razumješe šta je Šećo kuka treba proći kroz šumu, sve do ka-
svoj red. Sada u tri budžaka spavaju tri htio reći. Ali, opet, gdje će majci zvono njona Rakitnice. Bećo, čovjek-ćuskija,
bijesna junca, a u četvrtom stara majka kačiti! Ništa, morat će biti oprezniji, svaki hladnokrvno izusti: “Šaho, kad ćeš već
po hiljaditi put sanja tek dovedenu mla- put prije nego im se navuče mrak na oči tamo, ponesi uže, pa ako se predomisliš
du koja stoji u ćošku sobe u davnoj je- provjeravati čije je koje čeljade, da ne bi – donesi nam drva!” I nastavi tesati drvo
senjoj noći da je svi vide u pelengaćama ruka sa Zekkuma voćku ubrala. Znamo za držalicu od sjekire. n

STAV 11/8/2016 61