Page 43 - STAV broj 345

vrlo kratkom roku riješiti podjelu Bosne rekao sam da sprečavanje samoodbrane
između Srbije i Hrvatske, te između nji- jednog naroda kako bi preživio podrazu-
hovih fanatičnih vođa: Miloševića i Tuđ- mijeva moralne i političke odgovornosti
mana. Nenaoružani bosanski muslimani od iznimnog značaja. Da je jedno odlučiti
imali bi samo mogućnost predaje, ali kao ne pomoći državi koja svoje očuvanje te-
što smo vidjeli, opirali su se po najvećoj melji na načelu kolektivne sigurnosti, a
ljudskoj i teritorijalnoj cijeni. drugo uskratiti joj prirodno pravo na sa-
Treće: suočeni s ovom nejednakom moodbranu koje joj odgovara. No, kao što
stvarnošću, u augustu 1993. takozvane ne- smo vidjeli, bilo je uzalud i zaključio sam
svrstane zemlje u Vijeću sigurnosti: Paki- rekavši im da će svojom odlukom preuzeti
stan, Maroko, Zelenortski otoci i Venezuela odgovarajuću odgovornost pred svijetom.
gurale su rezoluciju koja bi Bosni omogućila Očigledno je da se ratni zločini, masov-
ostvarivanje prava na samoodbranu jer po no silovanje žena kao državni terorizam,
članu 51. Povelje UN-a imaju pravo na to. hiljade ubijenih u Genocidu nisu dogodili
Vijeće je ovo pravo uskratilo pod apsurd- iza leđa međunarodne zajednice. U aprilu
nim mišljenjem da bi podizanje embarga 1993. predsjedavao sam posebnom misi-
na naoružanje povećalo nasilje i intenzivi- jom Vijeća sigurnosti u Srebrenici, koju
ralo sukob. Do tada je već ubijeno na sto- su tada opsjedale srpske snage, odakle sam
tine hiljada Bosanaca, više od milion ljudi međunarodnim medijima koji su nas pra-
je raseljeno iz svojih domova; 20.000 žena tili izvijestio da se “u Srebrenici odvija us-
silovano, a Međunarodni sud pravde već poreni genocid”.
je upozorio Vijeće sigurnosti na prijetnje Unatoč ozbiljnosti takvog upozorenja,
genocidom. Ujedinjeno Kraljevstvo, Špa- Vijeće sigurnosti nastavilo je poricati stvar-
nija, Francuska, Japan i Brazil glasali su nost, pa je za manje od dvije godine, u julu
protiv rezolucije, kao i Sjedinjene Države. 1995, 8.000 mladića i muškaraca masakri-
U julu 1995. 8.000 mladića i muškaraca rano u onome što se priznaje kao najveći
ubijeno je u najvećem pojedinačnom ma- pojedinačni masakr nakon Drugog svjet-
sakru nakon Drugog svjetskog rata. Među- skog rata. Čelnici Ujedinjenog Kraljev-
tim, takvo ponašanje u Vijeću sigurnosti stva, Francuske, Rusije, pa čak i Španije
nije spriječilo izjave poput one francuskog ponašali su se kao da Bosna i Hercegovina,
predsjednika Mitterranda: “Da govorimo o smještena usred Evrope, više nije evropska
sigurnosti vlastitih država, trebalo bi nam republika, već muslimanska, pa je stoga
dva sata, a ne sedmice da donesemo ovu nisu branili. Obavezivanje da je to bilo
odluku.”; Od Helmuta Kohla: “Ne može “vrijeme Evrope, a ne Amerikanaca” bila
se dozvoliti da međunarodna zajednica je odgovornost koju Evropljani namjerno
ostavi bosanske muslimane same. Ukida- nisu preuzeli po monumentalnoj ljudskoj
nje embarga je nužnost i moralna dužnost, cijeni koju nijedan sud ne može popraviti.
naoružanja Bosni i Hercegovini, a drugi, jer znači pomoć najslabijima.”; Baronica
nažalost, zloslutno predviđanje Genocida Thatcher: “Nepodnošljivo je spriječiti RAVNODUŠNOST SVIJETA
u Srebrenici. ljude da se brane, osim ako ih neko nije Tih dana, dok su Ujedinjeni narodi s
voljan braniti.” ponosom slavili rušenje odvratnog reži-
NIKAD VIŠE Tom sam prilikom, kao predstavnik ma aparthejda u Južnoj Africi, lord Peter
Pedeset godina nakon što je rečeno svoje zemlje, Venezuele, kazao u Vijeću Carrington i portugalski ministar vanjskih
“nikad više”, nakon holokausta nad Je- sigurnosti da nijedna država ili skupina poslova José Cutileiro, koji predstavljaju
vrejima tokom Drugoga svjetskog rata, u zemalja nema pravo govoriti nekoj drža- Evropsku zajednicu, predložili su mirov-
Jugoslaviji se ponavlja još jedan genocid, vi, koliko god mala i bezobrazna bila, šta ni plan za Bosnu i Hercegovinu, čija je
usred kolijevke zapadne civilizacije, uz bi trebala ili ne bi trebala činiti. Nadalje, središnja tačka bila podjela zemlje na tri
ravnodušnost međunarodne zajednice i
uz saradnju generalnog sekretarijata Uje-
dinjenih naroda.
Pogledajmo kako je Evropa na sebe pre-
uzela odgovornost za smirivanje sukoba.
Prvo: u roku od dva mjeseca nakon što
je prihvatila inkorporaciju Bosne i Herce-
govine u članstvo UN-a aktivirala je plan
podjele zemlje na etničke kantone, Srbe,
Hrvate i Bošnjake. Drugim riječima, u vri-
jeme dok je prestajao odvratni aparthejd u
Južnoj Africi, UN i evropska zajednica su
ga ponovo stvarali u Bosni.
Drugo: Vijeće sigurnosti UN-a pristalo
je na zabranu naoružavanja, znajući među-
tim da samo Srbija i Hrvatska imaju oruž-
je i vojne snage. Ova rezolucija o embargu
na uvoz naoružanja je zapravo pokušala u

STAV 15/10/2021 43