Page 38 - STAV broj 361

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (40)

ŠKOLA KAO UTOČIŠTE

Nekada sam imao percepciju da školu čini zgrada. Bila je lijepa,
bijela zgrada tipski uređena kod nas u Olovu (i u Srednjem). Sve
je ostalo u ruševnom stanju. A zgrada nije bila ni deset godina
Piše: Ammar KULO stara. Izgranatirali su je s brda, možda baš oni koji su išli u tu
školu. Sada sam znao da je škola ondje gdje je nastavno osoblje,
gdje se odvija nastavni proces. Makar to bilo i u selu Kišići, u
podrumskim prostorijama, na planini Zvijezda.

renuli smo iz Olova prije šest, Imali smo isti broj glasova. Po nekoj i osjećao da ne stojim, da se trudim, da
prije nego što se razdanilo. gender agendi, razredna je presudila nešto radim za bolje sutra koje će doći,
Ruta je bila poznata, ulaz u da to bude Amela. Radovao sam se toj jer mora doći!
KKrševe – Paska Luka – Bo- odluci, značila je da nemam dodat- Nekada sam imao percepciju da
ganovići – Križevići – Solun – Kale- nih obaveza. Dobio sam utješno mje- školu čini zgrada. Bila je lijepa, bijela
sija. Stigli smo u selo oko pola devet. sto blagajnika. A tu posla nije bilo. U zgrada tipski uređena kod nas u Olovu
Već sam imao pripremljen ruksak za ovo vrijeme ratnih dejstava mi djeca (i u Srednjem), s puno prozora, sa sa-
školu. Mahnuo sam mami. Presvukao nismo imali džeparac, niti kuhinju u lom za priredbu i za sport. Sve je ostalo
sam majicu i s društvom Emirom, Mi- školi, niti pekaru, sve ono što je bio u ruševnom stanju. A zgrada nije bila
rzom, Fahrudinom, Edinom, Anerom kao neki standard u Olovu. Nije bilo ni deset godina stara. Izgranatirali su
i Edisom krenuo put zaseoka Kišića. ni poligona, ni sale, ni koša, ni fud- je s brda možda baš oni koji su išli u tu
Dva kilometra prevaljivali smo za ne- balskog igrališta, ni Mensinog kafića, školu. Sada sam znao da je škola ondje
što više od dvadesetak minuta. Uči- ni oslikanih zidova, ni laboratorija za gdje je nastavno osoblje, gdje se odvi-
onica. Ulazim. Sjedam. Podrumske fiziku, hemiju, tehničko crtanje, sale ja nastavni proces. Makar to bilo i u
prostorije. Svjetlosti, kada je sunčano za priredbe, kozlića i ostalog instru- selu Kišići, u podrumskim prostorija-
poput ovih, zadnjih dana septembra, mentarija za izvođenje fizičkog, nije ma, na planini Zvijezda, ondje gdje je
dovoljno da se može čitati s table. Da bilo ni biblioteke, ni stroge bibliote- nisu predvidjeli ni urbanisti, ni plane-
se može pisati u poklonjene, tanke, svi- karke s naočalama, nije bilo Jaska, ni ri, niti politički rukovodioci. Nije ovu
jetloplave, A5 formata, s logom UNH- Darke, ni Benisa, ni Admira, Deja- školu i ovu dječiju graju moglo sanjati
CR-a sveščice. Nemamo kecelje. Nije na..., s kojim sam se družio, dijelio i niti lokalno stanovništvo naviknuto na
bilo više obavezno. Ipak, gotovo smo dobro i zlo... težak rad na njivi, sa stokom, i na od-
jednoobrazni, isti džemperi, jaknice, lazak tokom radne sedmice u pogone
sve, manje-više iz humanitarne pomo- BOLJE SUTRA MORA DOĆI Stupčanice, ondje gdje se rezalo drvo u
ći. Čas odjeljenske. Razredna Hanka. Neka nova realnost. Podrum i puno dasku ili pretvaralo u namještaj... Sve
Nastavnica matematike. Završna godi- topline, one ljudske, dok smo se tiska- je sada primila planina, poput majke
na Prirodno-matematičkog fakulteta. li u malom prilagođenom prostoru za koja dočekuje djecu, zaštitnički i ne
U općini je ostalo inženjera elektro- odvijanje nastave. Nije bilo asfalta, tražeći ništa zauzvrat.
tehnike, mašinstva, ekonomista, ali sportskih terena, ali bilo je sve drugo. “I koje ćemo udžbenike koristiti?”,
gotovo da nema nastavnika za pojedi- Zvijezda je davalo tako mnogo. Ta ve- pitao je Nedžmedin. “Knjige u izdanju
ne predmete. Posebno su “deficitarni” ličanstvena planina! Čist zrak i poto- ‘Svjetlost’ Sarajevo iz 1990. godine, dok
matematika i strani jezici. čić, nepregledne četinarske šume, liva- se ne odštampaju nove. Vi ćete biti prva
“Prva tačka dnevnog reda: izabrati de, druženje, život, svijest o bitnosti, generacija koja će koristi naše, bosan-
predsjednika, zamjenika predsjedni- dragocjenosti sadašnjeg trenutka dok ske udžbenike. Budite ponosni na tu
ka razreda, blagajnika i higijeničara. svakog momenta možeš poginuti, biti činjenicu!” reče Hanka.
Druga tačka izlet. Treća tačka sekcije. ranjen, završiti na nekom dalekom i ne- Izvadio sam udžbenik matematike.
Četvrta tačka ukrašavanje zida. Peta poznatom mjestu... Gradila su se iskrena Imao sam po dva primjerka udžbenika.
tačka ostalo, pitanja, sugestije ako ih prijateljstva, bilo je tu i zaljubljivanja Jedan sam donio s Karagina polja, od
imate”, reče razredna. Ustao je Mirel i odljubljivanja, toliko je bilo energi- Džane M. Bile su složene i ostavljene
i predložio mene po pitanju prve tač- je, živosti, zajedništva, dijeljenja, toli- na polici u garaži, kao da će se sutra vra-
ke. Ustao sam, uzvratio na njegovu ko je bilo veze sa školom, jer sve ostalo titi iz Njemačke. Druge je donio Zajko
ljubaznost, odmah ga predloživši po izvan škole bilo je zatamnjeno vijestima M. od njegove kćerke Selme, koja je,
istoj osnovi. Za predsjednika razreda o granatiranju, ranjavanjima, pogibija- poput Džane, znanje, ovo školsko, na-
predložena je i Amela, kćerka naše ma, neimaštini... Škola je bila utočište, stavila stjecati, u Njemačkoj. Isti ih je
nastavnice bosanskog jezika Sene M. prostor gdje sam živio punim plućima dan donio, na molbu djeda, ne znajući

38 4/2/2022 STAV