Page 73 - STAV broj 361

vara otkriva i kako s tim pokušavaju živjeti Od progonitelja Norma bježi u kuću
oni koji su prevareni (supruga i kćerka). U sestre Eme i njenog supruga Viktora, koji
ovoj drami pokretač radnje jesu Emilijine su, također, žrtve totalitarnog režima, oni su
riječi na sprovodu supruga kojima veliča i pobjegli od društva i žive izolirano. Muška-
slavi ljubav (koje nije bilo, što je očito iz da- rac i žena se odriču svog uobičajenog nači-
lje dramske radnje), što će biti povod da joj na života (oni su na to prisiljeni) i socijalne
na vrata po svoja prava i po nasljedstvo dođe sigurnosti jer se ne podređuju režimu i krše
suprugovu ljubavnica Natalija i njen sin. U njihova pravila, to čine istinom i nepristaja-
tih nekoliko rečenica (na sprovodu i Nataliji- njem na nelegalne radnje. I kuća na osami
nom obraćanju kasnije) jasno će biti prikaza- i cijeli ambijent oko i u likovima prikazu-
no urušavanje života kao i licemjerje likova. je pustoš kroz koju oni (ne žive) besciljno
EMILIJA: (...) Nije gubitak nestajanje lutaju i djeluju pomalo avetinjski. Dolazak
materijalnih stvari i statusa; gubitak je kad ne- Norme u sestrinu kuću narušio je njihov io-
povratno izgubiš dio svoje duše. Tko ne izgubi nako labavi odnos, otvorio pitanja koja se
podršku, povjerenje i najnesebičniju ljubav, taj prešućuju i “natjerao” ih da još jednom pre-
ne zna šta je bol. Tko nikad nije volio cijelom ispitaju svoje odluke. Sve vrijeme čitatelju
svojom dušom, vjerovao cijelim svojim srcem, je jasno da sestre nisu u najboljim odnosi-
taj ne zna šta znači dati sebe nekoj drugoj osobi. ma, njihov je odnos zategnut i stalno su na
I onda više nema povratka. Bio si moja srodna rubu svađe. Ema pokazuje i određenu dozu
duša, moja krv, moje kosti. Dio mene nepovrat- netrpeljivosti i ljubomore (jer je Viktor na-
no odlazi u grob s tobom. Zaštitniče moj i naše klonjen Normi), što je još jedan razlog da
kćeri Teodore, uzore naš, stijeno naša. Nikad pronađu zajedničku riječ i ne postignu dogo- se odluči na krajnje radikalan čin: prijavi-
nas nisi iznevjerio, uvijek si bio tu, za nas. Sva vor. Likovi su u ovoj drami krajnje nesretni ti sestru vlastima i tako je direktno odvesti
blaga svijeta, sve mile duše: ništa od toga ne i kukavice (najviše spram sebe). Lukrecija u smrt. U posljednjoj sceni kroz pregovore
može nam te nadomjestiti. Uvijek ću te voljeti. se nije mogla (ili nije htjela) suočiti s tim s vlastima o Norminom izručenju zapravo
(...) da je prevarena, Emilija nije mogla odoljeti se prikazuje Emin moralni pad. Izdajom
NATALIJA: Slušala sam Vas danas za iskušenju i ne pristati na ulogu ljubavnice, se povećava intenzitet tragedije likova, jer
vrijeme sprovoda. Riječi su Vam tako meke i pri- a muškarac nije mogao svima kazati istinu Ema ne ugrožava samo Normin život nego
stale, ali ste hladna i suzdržana osoba. Sigurna i odabrati život koji je želio i koji bi i njega i svoj i život supruga Viktora.
sam da ništa od toga niste mislili niti osjećali. i ljude oko njega učinio sretnim. Sam naslov treće drame Pošast iz Wuha-
U ovoj drami Mahmutefendić uspijeva Druga drama U dobru i u zlu govori o od- na jasno daje do znanja da je riječ o virusu
balansirati između veličanstvene i surove, nosu moći vlasti prema neistomišljenicima, korona. Drama u sebe uključuje elemente
mistične (pojava ljubavnice na vratima i o ubistvima pod okriljem noći, lažnim in- crnog humora i misterije i u potpunosti (raz)
polaganje prava na imovinu preminulog), formacijama, nepravdi, društvu u kojem se otkriva stvarnost u kojoj niko ne preuzima
dosadne svakodnevice i izgubljenosti (de- jedino cijeni poslušnost i bezglasje. Čovjek odgovornost za učinjeno nego se “krivica”
zorijentiranosti) nakon gubitka. Posrijedi je koji se tome suprotstavi neminovno strada. i odgovornost prebacuju s funkcionera na
jednostran afektivno saznajni odnos prema Ova drama otvara još jedno pitanje, a to je funkcionera i tako se nastoji prekriti prava
likovima žena (supruge i ljubavnice), tako izdaja od najbližih članova porodice, pa se istina i obmanuti javnost, u čemu se, svje-
da radnja varira od saosjećajnosti do sati- na kraju naslov činiti umnogome ironičan. doci smo, umnogome i uspijeva. Likovi se
re. Iako drama Smrt nakon sprovoda na prvi U fokusu drame jeste bjegunka Norma nalaze u bezizlaznim, čak apsurdnim situ-
pogled djeluje kao da je u pitanju ljubavni Dragić, ona je jedna od osnivačica pokreta acijama i sakriti se iza nekog drugog čini
trougao, kako radnja odmiče, uviđamo da otpora POKAZ, a nalazi se u zatvoru jer je se kao najjednostavnije rješenje.
ova drama nije samo to, ona je prožeta i pi- poticala druge “na javno izražavanje mišlje- Ida Mahmutefendić kroz tri drame
tanjem: Kako živjeti nakon smrti muža i/ nja i kritičko razmišljanje” i suprotstavlja širokog raspona od egzistencijalne, drame
ili ljubavnika, odnosno nakon smrti nekog se SUDB-i, koju opisuje kao “pokret koji je apsurda, tragikomedije do drame s elemen-
bliskog? Ova drama ide ka tome da razot- već sada prerastao u vladajući režim u gra- tima političkog prikazuje svakodnevne pro-
krije ličnu nesreću, disfunkcionalnu poro- du. Siju teror gdje god stignu, a najžešće se bleme čovjeka u današnjem društvu. One
dicu i rodbinske veze (Lukrecijin mučni obračunavaju sa svojim neistomišljenicima, djeluju i kao poziv (ili opomena) svima da
odnos sa sestrom i zetom) i nastojanje da odnosno onima koji im se ne pokore. Do- preispitaju svoje živote i orijentiraju se na
se u životima protagonista razdvoji bitno nesen je Ustav koji propisuje koja mišljenja značajne stvari koje pored nas/njih prolaze
od nebitnog i da se podnese teret konačnog građani mogu imati, a to su zapravo dogme nepovratno. Drame su i jedna vrsta zagonet-
otkrivanja istine. U centru drame jesu žene jer je kritičko mišljenje i javno iznošenje ke u kojima se istina otkriva u kratkim od-
koje se nalaze na raskrsnici života koji bi im vlastitih mišljenja najstrože zabranjeno. bljescima i čitatelj ima utisak da ništa nije
svakog časa mogao iskliznuti iz ruke, ako ne Kažnjava se smrću strijeljanjem”. onako kako se čini. n

U ovim dramama u prvi plan govori se o egzistenciji, odnosno krizi savremenog života (u kojem
su ljudi udaljeni jedni od drugih). Njima se prikazuju ljudi u konstantnoj žurbi, u pokušaju da
svoj život učine boljim (pritom ne mareći za druge), one govore o problemima “odbačenih”
od društva (drama “U dobru i zlu”), o izdaji, mržnji i ljubavi (“Smrt nakon sprovoda”) i o
neznanju i izgubljenosti (“Pošast iz Wuhana”). Ida Mahmutefendić razumijeva društvo u kojem
živimo, o tome piše i ukazuje na probleme s kojima se svakodnevno susrećemo: otuđenost,
beskrupuloznost, laž, prevara, smrt, ali posrijedi je i duboko razumijevanje ljudske psihe.

STAV 4/2/2022 73