Page 42 - KNJIGA SAŽETAKA

INOVACIJE I IZAZOVI U OBRAZOVANJU I SESTRINSKOJ SKRBI - KNJIGA SAŽETAKA

Tatjana Ivanković, master zdravstvene njege
Medicinska škola Banja Luka, Banja Luka, Bosna i Hercegovina

Inovacije i izazovi u obrazovanju i sestrinskoj skrbi

Predavači širom svijeta pokušavaju da šire svoje edukacijske kapacitete tako što primjenjuju
inovativne strategije u radu. U sestrinskoj profesiji postoji jasan stav da su potrebna velika
unaprjeđenja trenutnih kurikuluma i uvođenje inovacija. Simulacija nije inovacija u nastavi
zdravstvene njege, međutim tendencija je prevesti tu simulaciju u „simulaciju koja koristi
napredne tehnologije“ ili tzv. virtualnu stvarnost. Simulacija je metoda u kojoj učenik/student
stiče artificijalno iliti virtuelno iskustvo koje dolazi bez rizika realnih aktivnosti, a dobijaju se
prilično realni uvjeti. Upotreba simulacije direktno usvajanje znanja i razvoj kritičkog
razmišljanja, unapređuju vještinu korištenja tehnologije, primjenjuju stečeno teorijsko znanje u
praktičnu demonstraciju. Tradicionalne metode učenja su nedovoljne da odgovore na
divergentna očekivanja tzv. Z-generacije, generacije koja je rođena i odrasta u digitalnoj eri.
Autor Young prijavio je značajnu razliku koju je dobio u studiji gdje je uveo eksperimentalnu
grupu koja se obučavala upotrebom simulacije. Ta eksperimentalna grupa pokazala je značajno
više komunikacijske vještine i kliničke kompetencije u odnosu na kontrolnu grupu. Brojne
slične studije dokaz su transformacije pedagogije sestrinske edukacije iz teorije u kliničke
vještine, također naglasak se stavlja na to da simulacije nezaobilazno razvijaju kritičko
razmišljenje tijekom usvajanja vještina. Jasno je da u realnoj medicini ne može postojati prostor
za greške i tijekom godina razvoja uvijek je na etičkom rubu način obučavanja i usvajanja novih
vještina. Ovakva virtualno stvorena stvarnost omogućava da onaj koji uči ima mogućnost da
„zaustavi vrijeme“, da prolazi korake polako i da multiplicira broj pokušaja bez nanošenja štete.
Dodatno, rasterećuje studenta od straha i anksioznost i omogućava sticanje rutine. U virtualnoj
stvarnosti prezentiranaje okolnosti se može do najsitnijih detalja prilagođavati (eng.
customized) i omogućava da dinamične promjene budu vidljive i izmjenjive (npr. razvoj
simtoma). Iz ovakve metode najveći naglasak se stavlja na razvoj vještine donošenja odluka i
kritičkog razmišljanja.

Ključne riječi: edukacija medicinskih sestara, simulacija, virtualna stvarnost, Z-generacija

42