Page 38 - Zlatnim vezom glagoljanje

Tek tada dobijamo jedan lijepi, šaroliki mozaik u kojem je sve baš onako kako treba da bude. A

to možemo shvatiti samo onda kada se naoružamo strpljenjem, nadom i željama, snagom i
voljom neodustajanja. Jer tek u tim trenucima, pojavljuje se ono pravo svjetlo, za kojem svi mi

koračamo svojim labirintom, a koje se uvijek pojavi. Kad-tad, ali pojavi. To neće biti svjetlo kao
i svako drugo svjetlo. Ono se mnogo više cijeni kada se pojavi nakon dugih, dugih ispadanih

kiša. Nastavljam koračati dalje osjećajući se kao ptica, tek puštena iz kaveza. Raširenih krila
poput najslobodnije ptičice letim dalje, uzdižući se iznad labirinta koji je satkan od raznih,

raznih, neispričanih priča. Izdižem se i u jednom momentu osjećam toplinu sunčevih zraka koje

me obasjavaju kroz prozor, baš onoliko koliko mi je i potrebno. I tako, iz uzbudljivog sna,
obasjana jutarnjom toplinom, shvatim da je život upravo ovaj moj san iz kojeg sam se upravo

probudila. Počinjem shvatati kako je sve ono što se događalo, događalo se zarad moga dobra. Da

je svaka suza samo jedna stepenica ka boljem, a da je svaka izdaja jedna nova životna lekcija.

Shvatam i razumijem da će svaki trud biti nagrađen, koliko god se nekada nama činilo da se

nalazimo na samom rubu, na samoj ivici provalije. Ta naizgled beskrajna tuga, zapravo vas vodi
ka mjestu koje zaslužujete. Jer, ipak se najviše voli ono što se najviše, najjače, najduže čeka.

Više se cijeni. Više se poštuje. I na kraju mi postaje jasno da je život, zapravo, moj labirint, čiji
su zidovi ispisani i išarani raznim bojama, šarolikim i bogatim slikama, posebnim prizorima

ucrtanim i zabilježenim samo u sjećanje, koje ću vrlo rado projicirati u svoj labirint, zvani život.

Lejla Omerović,

Odsjek za razrednu nastavu, II godina