Page 3 - Tajne mora

s izložbe u Splitskim podrumima na Splitskom ljetu 2008. godine
Bliski susret s heliotransferima

O more duboko, sva moja radosti,
po tebi, meni plovi cvit,
cvit moje mladosti…

Uvijek me i plašilo i provociralo čarobno to dio kulture i nasljeđa, predanja, fantazija, neko
plavetnilo, ta lazurnost visina i modrilo dubina. opće uvjerenje?
Slali su otvorene pozive da im se približim makar Svjedočim vlastitim iskustvom. Bilo je nešto
i kroz infinitezimalne pomake, onako ograničene iza ponoći, te sparne noći. Nagi ispod neba, s
s obzirom na konstituciju i nesavršenost
ljudskog organizma, da ih barem malko bolje uzdasima punim straha od svjetine, skriveni od
raskalašenih turista, pokušavali smo pronaći
upoznam, zavirim u njihovu nutrinu, razotkrijem
tajne. Često sam mislio o tome što li se sve zaklon, pabirčeći po krhotinama mira. Golo je
događa na putu k bezdanu i ambisu? Krije li i to kamenje zvalo prijatelje i tražilo razumijevanje
odmicanje od tla svjetove i svjedoke slične onima istomišljenika. Nagost, imperativ i opredjeljenje.
kakve pokušavamo rekonstruirati na zemlji, Šutjeli smo i pratili ritam približavanja i
razgrćući kamenje i prašinu? Jesmo li mi obični odmicanja modrila, tu igru kojoj se nije dalo
smrtnici limitirani u fantazijama, pragmatično oteti. Čuli zov koji je postajao sve glasniji. S
i hedonistički okrenuti ponudama s trpeze što postelje od smole zakoračili smo k moru, razmakli
li zapravo čuvaju i skrivaju dubine? Jesu li na trenutak čipku s vrha i zaplovili ususret
priče slične onima o vanzemaljcima, radi li se sjedinjenu. Smočila je kosu, zaronila. Kikot je
o prijateljskim bićima ili pak nemanima? Ima li smijenila utiha, tajanstveni prostori i prizori
tu čovjekolikih stvorenja što žele komunikaciju, otvarali su nam se pred očima. Svjetovi nepoznati,
razumijevanje, posjeduju li ovozemaljske osjećaje, a opet bliski, nimalo strani… Presrela nas je
ljudske navike? Shvaćaju li recimo što je to ljubav, grupica čovjekolikih… Prozirnih, nematerijalnih
zabranjena, iskrena, slijepa… posjeduju li emocije stvorenja, tjelesa formirana od srebrnaste mreže,
bliske našima, one običnih smrtnika? Znam da ste od paučine umočene u plavetnilo, nadojene
se zapitali ne jedanput: Gledaju li nas neke druge mjesečinom, fluorescentnih obrisa i ljudske
oči s visina, ali primamo li i poruke iz dubina? Oni muskulature… Čovjekolikih osobina, istina nešto
s neba bili su uvijek mali, simpatični, dobroćudni, većih od onih na koje smo navikli, no nadasve
ovi s dna pak ogromni, opasni, nepovjerljivi. Je li gostoprimljivi, puni zanosa i nenametljivosti

3