Page 4 - Tajne mora

u ophođenju. Dobrota nas je dočekala kao kroz glavu kako savladati pritisak, potisak, vrijedi
svoje, bliske, nastojala navesti na igru, uvesti u li gravitacija …? Što ako tvarnost nije stvarnost?
kolo, učiniti ravnima sebi. Učili nas koracima i Kako ćemo natrag iz sustava u koji smo upali?
pokretima, kretnjama koje su nadasve poštivale Nasmijala se bez odgovora, ne mičući se od
dodir, prisnost, gracioznost i ležernost. Svjedočili mene. Malo je toga zanimalo. Osjećao sam se
smo mekoći punoj strasti…I sve se nekako počelo odgovornim, za ovo što nam se događa. Obožavao
mjeriti drugim veličinama, parametrima, doduše sam je, ljubio silno, strasno, iskreno. Beskonačno.
sličnim onima što ih je iskustvo poznavalo, Ni svjedoci nisu smetali, njihov nas je voajerizam
no komunikacija se odmatala puno mirnije i kuražio, dapače bili su puni odobravanja, sretni
ležernije nego što smo poznavali. Razumjeli smo što mogu došljake primiti kao svoje!?
da ne poznaju pojam nervoze, stresa, ne robuju Postali smo heliotransferima, ljubavnicima
vremenu, zadovoljavajući se tek čistoćom okružja svjetla. Tijelu smo ostavili na volju da se nadoji
i nastojanjem da u njemu ništa ne pomaknu, novim spoznajama, da nađe mira duši. Naši su
promijene. Žive li to od čistoće i ljepote? Zatečeni novi prijatelji inzistirali tek na sitnicama kao
ležernošću pokušali smo se nametnuti u tom
civilizacijskom srazu propitkivanjima o vremenu, što su iskrenost, opuštenost, mir, blaženstvo… I
uopće na nas nisu gledali kao na čudovišta ili bića
curi li uopće i kako mu prilaze, rasterećeno ili s drugog planeta. Smilili smo im se valjda, što
mu robuju? Jesu li opterećeni prolaznošću,
strahuju li za energetske bilance, ratuje li ljubav li? Toliko su shvatili, bili smo skrhani, napaćeni i
s mržnjom, imaju li problema s razumijevanjem iscrpljeni nečim što nisu bili u stanju razumjeti,
sebi pojasniti. Ostali smo zatečeni činjenicom
sredine, poštuju li neki nametnuti plemenski
kodeks, pate li od boleština od kojih mi, zemaljski kako nemaju bojazni da ćemo ih razotkriti, odati
smrtnici, najčešće obolijevamo… Misle li toliko njihovo carstvo, nisu čak strahovali od mogućih
puno na ljubav, na sve one što su tek dotakli sreću prijevara, nas naviklih na laži i obmane, nas
i ostali nedorečeni, pa sad nesretni hodočaste što čamimo nesretni u labirintu nesporazuma
Veronu, bivajući dijelom armije veličanstvenih tražeći ozon u smrdljivom i okrutnom ozračju,
patnika i gubitnika. Nisu davali odgovore na našu zagađenom i devastiranom okruženju,
ishitrenost. Brzo smo shvatili, nismo ni inzistirali poremećenim odnosima… Ondje gdje je srce
na takovim glupostima. Pogledao sam je i zapitao: podređeno razumu, gdje još vrijedi čist račun -
Što ako smo zakoračili u neku modru rupu, u kojoj duga ljubav, kroz tržišnu filozofiju tko da više.
ne vrijede do sada poznata nam pravila fizike, Bili smo jedno tijelo, dugo, nerazdvojni, bez
samoodržanja i egzistencije, akcija i reakcija, već straha od kraja, naleta primitivaca. Osjetio sam
svojevrsni perpetuum mobile? Prostrujilo mi je ipak nešto defetističko u svoj toj sreći. Panika je

4