Page 187 - Bruno Grbac Autoportret_12_3_listbook
P. 187

U sklopu aktivnosti koje provodi Academicus u JGL održan je i razgovor  s Ivom                   VI
            Usmianijem, mag. pharm., predsjednikom Upravnog odbora ove  brzo rastuće riječke
            tvrtke. Rezultati rasprave i pozitivne reakcije sudionika su me potpuno ispunile kao             O
            organizatora i moderatora. Academicus je ovim skupom ostvario svoju misiju da
            okuplja umirovljene profesore i uspostavlja međugeneracijsku suradnju. Naime,
            skupu su osim umirovljenih profesora svojim reakcijama i razmjenom znanja i ideja
            doprinjeli studenti Ekonomskog fakulteta u Rijeci i studenti Studija farmacije na
            Sveučilištu u Rijeci.                                                                            ARI IZAZ


            Dani umirovljenika prolaze tako brzo i u pravu su oni koji govore kako “penzići
            nikad nemaju vremena”.  Slobodno vrijeme koristim za druženje i rekreaciju. Potpuno
            nova aktivnost je gljivarenje i šetnja šumom. Za to je “krivo” društvo iz Fužina koje
            me motiviralo na te aktivnosti, posebno Marijana i Ivo Fridrich. Bilo je u tome još
            nekoliko osoba, ali oni su uz Višnju Felker konstanta. Višnja u društvu potiče humor             T
            koji zovem humorom treće razine. Susrećemo se često i zajedno s drugima  organizi-
            ramo  druženja. Tako naprimjer svake godine u prvom vikendu rujna nalazi se veće
            društvo na tzv. “Brdovdanu”, gdje se nakon rekreativnih aktivnosti zajedno blaguje               VI S
            i kušaju razna vina.

            Ivo je osoba koja me uputila u “tajne” gljiva i glivarenja i često vikendima “lutamo”
            šumama Gorskog kotara. Marijana voli kuhati i uvijek pripremi neko gastronomsko                  NO
            iznenađenje. Uz čašu “našeg” vina Primitivo druženja su iznimno lijepa.


            Zanesen gljivarenjem u šumama oko Fužina, Mrkoplja, Delnica i Kupjaka osjetio sam
            potrebu za legaliziranjem svojeg statusa na način da imam dozvolu za branje. Navedeno
            sam ostvario učlanjenjem u riječku gljivarsku udrugu Ožujka. Udruga je dobila ime
            po gljivi ožujki, koja je karakteristička za naš kraj i bere se u ožujku. U udruzi Ožujka
            sreo sam nekoliko starih znanaca, ali i upoznao nove ljude. Neki su strastveni gljivari i
            poznaju preko sto vrsta gljiva kako onih jestivih tako i onih nejestivih. Udruga gljivara         187
            Ožujka organizira redovita predavanja i izložbe gdje upoznaje širu javnost s vrstama
            gljiva, kulturom branja i konzumiranja gljiva. Ugodni su skupni odlasci u šumu na
            gljivarenje i druženje uz roštilj nakon berbe. Tu nam determinatori – kao registrirani
            poznavatelji gljiva objašnjavaju karakteristike pojedinih gljiva i upućuju nas u tajne
            gljivarenja. S pojedinim članicama i članovima Ožujke odlazim u šetnju šumama oko
            Klane, a ponekad i šume Gorskoga kotara. Tu su u društvu obično Nediljko Milardović
            i Milan Burić. Nije to klasična šetnja, već šetnja motivirana branjem gljiva. Vidjeti,
            prepoznati i ubrati gljivu podiže andrenalin neovisno o okruženju.                               Bruno Grbac - Autoportret


            Nakon dvije, tri godine gljivaranja upoznao sam desetak jestivih vrsta gljiva kao i
            nekoliko vrsta gljiva koje treba izbjegavati. Gljive koje uberem u pravilu podijelim
   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192