Page 43 - BROJ 49/GODINA II/SARAJEVO 11.02.2016.
        P. 43
     Prefinjeni običaj donošenja milošte i uzvraćanje sa
                                            cekerom koji iz domaćinove kuće nije smio izaći prazan
                                            nestao je pojavom najlonskih kesa. Onaj ko je prvi
                                            zamijenio ceker s PVC tregericom nije ni slutio kakvu
                                            stvar upravo pokreće. Namijenjena za jednokratnu
                                            upotrebu, tanka do poniženja, prozirna ma u kakvu boju
                                            da je umočite, bezlična u svojoj šuštavosti, najlonska
                                            kesa jednostavno nije mogla zamijeniti eleganciju i
                                            diskretnost jednog starinskog cekera
                                            posjeta završi, domaćica bi uhvatila pri  tekstova kojima se građani pozivaju na
                                            liku i nabrzinu ga ispraznila, ali ne zbog   humanitarnu akciju. Akcenat je, kako to
                                            toga što je gorjela od nestrpljenja da za  biva u ovakvim pričama, nakon nekoli
                                            viri u poklone zamotane u kakvu harti  ko uvodnih rečenica, prebačen na mla
                                            ju, najčešće u duplerice dnevnih novina.   đeg brata Adila, kojem je prije 15 godi
                                            Poklone je nerazmotane ostavljala ustra  na njihova osamdesetdvogodišnja mati
                                            nu, a u ceker bi stavljala bombonjeru, ili   Zilha darovala bubreg. Darovani bubreg,
                                            neki keks koji je u tami kredenca dugo   po Ismetovoj priči, otkazao je nakon tri
                                            čekao baš ovakvu zgodu. Ceker iz nje  godine i Adil je opet morao na dijalizu,
                                            ne kuće nije smio izaći prazan. Bio je to   što je za porodicu značilo da svakog mje
                                            drugi dio ovog običaja koji je govorio o   seca mora osigurati 100 KM za lijekove.
                                            zahvalnosti ne samo za darove već prije   Nakon toga, išla je adresa i broj žiro-ra
                                            o zahvalnosti za posjetu ovoj kući, ovom   čuna kod te i te banke na koji se može
                                            domu i ovoj familiji.              uplatiti darovani novac.
                                                                                  Priču o gospodinu Safiću otvorio je
                                            MI SE TREBAMO PRILAGODITI          ponovo krajem prošle godine novinar Si
                                            ISMETOVIM NAČELIMA                 nan Gluhić s RTV Zenica, ovaj put pod
                                               Ovaj je običaj nenadano izronio u   nazivom Čisti ulice bez naknade. Na pita
                                            nama ispod mulja kojeg je nanijela brzi  nje zašto to radi, Ismet je odgovorio da ne
                                            na savremenog života, u onom času kada   zna i da želi da grad izgleda čist, a dijelom
                                            smo prvi put čuli za gospodina Ismeta   je stvar pojasnio njegov brat Adil, rekav
                                            Safića. Nedavno su mediji širom zemlje   ši da su živjeli na selu i da su navikli na
                                            raznijeli priču kako u Zenici živi čovjek   čistu okolinu pa to, zasigurno, mora biti
                                            koji već dvadeset godina, iz dana u dan,   razlog. Trominutni prilog Gluhić završa
                                            svakodnevno, bez obzira da li pržilo sun  va riječima kako od gospodina Safića svi
                                            ce, padala kiša ili vijala snježna vijavica,   možemo dosta toga naučiti i tako otvara
                                            kupi otpad bačen od nemarnih sugrađa  prostor za odgovor na pitanje o motivi
                ostojao je kod nas u ne tako dav  na i odlaže ga tamo gdje mu je mjesto, u   ma ovog čovjeka.
                na vremena jedan običaj. Bilo je   kontejnere i korpe za smeće. Gospodin   Upravo taj prostor, po svoj prilici,
                to u doba kada smo se više obi  Safić nije zaboravio da se u ceker uzvraća   pokreće ekipu Anadolije, koja početkom
         Plazili i kada smo jedni drugima   miloštom kako bi se zahvalilo na poklo  tekuće godine posjećuje gospodina Sa
          zaista bili važni. Vezan je za ono što smo   nu, posjeti i lijepoj riječi. Naprosto, ovaj   fića. On, između ostalog, ovaj put kaže:
          nekada nazivali miloštom, odnosno po  čovjek ni jednog časa nije smetnuo s uma   “Čuvam okolinu. Čistim ovaj lijepi grad.
          klonom. Odlazak kod nekog u goste bio   onaj dan iz 1992. godine, kada se sa svo  Radim to već dugo, gotovo 20 godina. Vo
          je nezamisliv bez dara koji se obavezno   jom majkom i braćom pojavio u Zenici   lim Zenicu, ona nas je ugostila i primila.”
          stavljao u ceker. Pored puke torbe koja će   kao beskućnik. Prije toga, bestidno su ga   Ove riječi gospodina Safića, kojima i sebi
          poslužiti da se određeni predmet ne nosi u   protjerali iz njegovog sela pored Šipova,   i cijeloj javnosti otkriva istinske motive
          “golim rukama”, imao je taj ceker i jednu   ubivši mu pri tom i jednog od braće. On,   svoje brige za čistoću zeničkih ulica, go
          sasvim drugu ulogu. Predstavljao je liniju   mati i dva mlađa brata nisu ni pokušali   vore nam da od ovog čovjeka možemo
          sofisticiranosti i uglađenosti, poput naj  vratiti se u rodni kraj jer im je kuća, kao   naučiti nemjerivo više od onog na šta je
          brižljivije biranih vrpci kojima se danas   i cijelo selo, spaljena u ratu.   u zaključku svog priloga aludirao novi
          dar uvezuje. I još jedan vrlo važan detalj:   Na gospodina Safića, kako to kazu  nar Gluhić. Snaga u ovim riječima jed
          ceker se predavao u ruke domaćice i ona   je letimično surfanje po internetskim   nostavno nije mogla ostati nedodirnuta
          ga je, uz obavezno: “Zaista niste trebali”,   stranicama, mediji su prvi put obratili   i zato je ovaj put većina medija preuze
          diskretno odlagala u drugu prostoriju.   pažnju početkom prošle godine. Tada je   la ovu priču, i to ne više pod naslovima
            To nas je spašavalo namještenosti,   portal Zenica-blog objavio priču o pede  kakav je onaj Čisti ulicu bez naknade, jer
          lažnog ushićenja i mimikrije, a pošto se   setdvogodišnjaku iz Šipova koji čisti ze  svi smo osjetili da je Ismetova naknada
          tako pokloni nisu morali otvarati pred go  ničke ulice od otpadaka što ih iza sebe   nemjeriva sa svim našim platama, hono
          stom, rješavalo nas je to i svakog oblika   ostavljaju nemarni građani. Tekst se po  rarima, zaradama ili novcem zarađenim
          nelagode ili hinjene razdraganosti. Dok   javio pod naslovom Ismet Safić želi pomoći   nečasnom rabotom – Ismetova plata nad
          je ceker u drugoj prostoriji čekao da se   bratu Adilu i odisao je atmosferom onih   mašuje sve naše.
                                                                                                   STAV 11/2/2016  43





