Page 54 - BROJ 47/GODINA II/SARAJEVO 28.1.2016.
P. 54
DRUŠTVO
Žrtva oružane pljačke bio je i I.K.,
zaposlenik jedne sarajevske apoteke. “Na
kraju radnog dana, prije nekoliko dana, s
pištoljem u ruci pljačkaš je ušao u apote-
ku, prvo od ženskog osoblja tražeći novac
iz kase. Nije izgledao nimalo bezazleno,
izgledao je ozbiljno i nije se zadovoljavao
malim količinama novca iz kase. Obično
oni ulaze i traže 200-300 maraka. Uzmu i
odu. Obično uplaše žene. Al’ ovaj je sad
imao vremena da čeka da mu se da veća
suma novca”, kaže I.K. i dodaje da je on
za to vrijeme bio u drugoj prostoriji. S re-
petiranim pištoljem razbojnik je potom
ušao i u tu prostoriju i u našeg sugovor-
nika uperio pištolj tražeći da mu se da
više novca. “Na kasi je sve uzeo, trebalo
mu je još novca. Prvo mi je bilo krivo što
tako upada u moj prostor. Na kraju samo
staneš mirno i želiš da nešto ne pođe po
zlu, da ne opali, da ne čuješ neki pucanj,
zvuk. Jer ako čuješ, znači, bit ćeš pogo-
đen ili ti ili kolega”, priča I.K. Za tih pet KM do naredne stanice. Haris je izvadio
minuta, koliko je trajala pljačka, niko nije Enisa Nurković: “Stavio mi novac i dao mu. “Niko iz tramvaja nije se
ulazio u apoteku. je čakiju pod grlo i tražio usudio bilo šta reći. Svi su samo okrenuli
“Vjerovatno je imao nekog ispred da da mu dam novac. Bez glave, a ovaj je na narednoj stanici izašao”,
ne dozvoli ljudima da uđu”, kaže I.K. i do- prisjeća se Haris. Tvrdi da je nakon ovog
daje da se danas on i njegove kolege trzaju opiranja dala sam mu sve iskustva postao osjetljiviji i obazriviji.
na svaku osobu koja ulazi, pogotovo kad pare. Valjda se odmah javio Naš sugovornik S.S. iz Sarajeva bio je
mrak pada i ako ima kapuljaču na glavi. žrtva napada prije nekoliko godina. Vraćao
instinkt za preživljavanjem. se trolejbusom iz grada kući (na Dobrinju).
NOVAC I MOBITELI Nisam mogla vjerovati Sreo je prijatelja kojeg nije dugo vidio.
NAJČEŠĆI PLIJEN da čovjek može biti tako “Prijatelj je imao dugu kosu. Pozdravili
Sarajlija Haris Kaltak prošle zime smo se i sjeo je na sjedište ispred mene i
krenuo je da se nađe s prijateljem kako bi bespomoćan, a kao mene moje supruge. Tri sjedišta ispred prijate-
otišli na palačinke. “Nije uopće bilo kasno, nikada nije bilo ničega lja, na drugoj strani trolejbusa, sjedio je
negdje oko podne. Sjedio sam u tramva- strah. Kada skontaš da je to neki tip problematičnog izgleda. Sve je
ju. Bilo je tu još ljudi. U Nedžarićima je vrijeme provocirao mog jarana i dobaci-
ušao neki dečko, mlađi. Po izgledu i po stvarnost, uradiš tačno šta vao mu. Na stanici na kojoj smo trebali
ponašanju reklo bi se da je narkoman”, ti se kaže, tj. sakupiš novac izaći taj tip dođe i udari šakom mog jara-
priča Haris i dodaje da je sjeo pored nje- na. On se malo pridigao i uzvratio napa-
ga, izvadio nož i rekao da mu pripremi 20 i daš mu” daču. Htio sam odbraniti prijatelja, al’ je
napadač izvukao pištolj i rekao: ‘Sad ću
vas sve pobiti, majku vam jebem!’ Iskre-
no, noge su mi se odsjekle. A mislio sam
prije da ću, ako se ikada susretnem oči u
oči s tipom koji drži pištolj uperen, ima-
ti hrabrosti da mu ga otmem i da ga na-
lupam tim pištoljem. Svi u trolejbusu su
sjedili k’o zaleđeni, mi smo polahko izašli
na posljednja vrata”, ispričao nam je S.S.
Dok se H.K. vraćao iz škole, prije
sedam godina, prišla su mu, kako kaže,
dvojica klošara: “Jedan mi je držao čakiju
na leđima, a drugi se rukovao sa mnom.
Pitao me kakav mi je telefon. Rekao sam
da nemam telefon. ‘Hajde požuri da vidim
telefon’, rekao je. Pošto ga stvarno nisam
imao, oduzeli su mi novac iz novčanika i
udaljili se.” Sarajlija H.K. sjeća se da su
mu razbojnici zaprijetili riječima: “Ne
d’o ti Bog da prijaviš policiji.” On ih je
prijavio isti dan, a velikih trauma nije
imao jer, kako kaže, slično se manje-više
dešavalo svima iz njegovog razreda. n
54 28/1/2016 STAV
