Page 59 - BROJ 47/GODINA II/SARAJEVO 28.1.2016.

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Gluho i daleko bilo

KUCNI U DRVO

Stvari su se već bile poremetile. I u zid kad pogledaš nešto
nije u redu. Ne crtaj đavola na zidu. Ko je to napisao? I zašto?
Kao da ga je nacrtao. Čitao je Žalca? Ili je to žalac samo za
bojažljivog Saliha?!

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ

ikad Salih ne izlazi iz kuće a da Salih mu klimnu glavom. I prođe pokraj - Jok. To ti je ime. Kažem: vjeruješ
ne kucne u drvo, zapravo, u veli- zbunjenog Sadika. Međutim, stvari su se u nešto?
ku okruglu drvenu ploču stola u već bile poremetile. I u zid kad pogledaš, - Vjerujem.
Nkuhinji koja je izdjelana iz dva- nešto nije u redu. Ne crtaj đavola na zidu. - A u šta ti to vjeruješ?
ju komada. Kao sofra na visokim nogama. Ko je to napisao? I zašto? Kao da ga je na- Ko zna zašto, Sadiku se lice promijeni i
Osokoljen tako izišao je na ulicu. Slutio se crtao. Čitao je Žalca? Ili je to žalac samo gurnu ga ručerdom, dovoljno da se Muhidin
lijep dan. I tad je vidio mačku. Crnu. Ka- za bojažljivog Saliha?! stropošta unutra i jedva uhvati za naslon
kvu drugu. Prelazila je put lijeno, čak se Nešto kasnije, nakon šetnje koja mu stolice dok su mu noge mlatarale po podu.
okrenula i pogledala ga. A onda je vidio nije prijala, jer je stalno mislio na događa- - Dobrodošao! - viknu neko.
što je vidio: na putu leži pas. je koji su se tako nesretno nanizani, Salih Sadik postaja trenutak-dva i onda se
Avlijaner. Ko bi drugi. Izgledom na se zadesi pred ulazom u kiraethanu (jedan okrenu.
jednog, karakterom očito na drugog ne- od naziva iz milja za mjesto kvartovskih - Zna se u šta ja vjerujem... - mrmljao
znanog psećeg roditelja. Gleda u oči. I susreta) gdje je mislio ući. je dok je odlazio.
ne namjerava se pomjeriti. Zaobiđi ga na Na vratima su stajali Sadik i Muhidin. Niko nije razumio šta se dogodilo.
kratkoj udaljenosti ako smiješ. Učinilo Zato se Salih skloni iza zida. Čuo je dubo- - Šljiva došla po svoje - reče Moler i
mu se da vidi i Muhidina. Kao da je pro- ki Sadikov glas. ispljunu opušak što mu se zalijepio za usnu.
šao samo da se uvjeri u prizor s kojim je - Sve vrane odletješe. Ostalo je samo Na to niko ništa ne reče. Svi su znali
morao imati veze. Poboja se da ga ne zov- nešto nalik na mali bijeli kip. Kao sleđe- da Sadik jedino pije šljivovicu.
ne. Gluho i daleko bilo. Daleko srodstvo na vrana. Ne! Bila je to bijela vrana. Kako - A ručerda mu i dalje teška...
i kao slučajni susreti. To im je bila, valjda, je samo dugo trebalo dok sam to shvatio. - K’o kad je bio mladić...
jedina zajednička stvar. I tako ti je to. Crna ovca. Bijela vrana. - Bio je to...
Kad je sišao na široku ulicu, najednom A kudret-sahat kuca. Kucaj ti u drvo ko- I onda svi zašutješe. Sve dok nije ušao
zastane. Ususret mu dolazi Sadik, nešto mr- liko god hoćeš. i sjeo Salih.
mlja i mlatara rukama kao da tjera insekte. - Praznovjeran si! - Maločas je ovdje bila prava predstava.
Krajnje neobično. Sadik se zaista ponekad - Čitav život to hoću nekom da kažem, - Kakva?
znao čudno ponašati, ali ovako nešto nikad svi to pogrešno nazivaju: nisam ja prazno- - Sa Sadikom i Muhidinom.
nije vidio. Ni Sadik njega nije vidio. Po- vjeran, niti sujevjeran, nego punovjeran. - Sreća da nisam bio.
sve je bio zabavljen svojom nejasnom od- - Aha. - Čukni vo drvo.
branom. Čak je u jednom trenutku zauzeo I stajali su i dalje tako na otvorenim - Čuknuo sam.
gard, ali od njega nije bilo nikakve koristi vratima kao da su ustanovili nešto novo. Glas iz muzičke kutije nadovezivao se
jer je raširio ruke i nemoćno gledao. Čini- - Šta aha? na razgovor kao da se podsmjehuje.
lo se da je dobio nevidljivi udarac u nos. - Ništa. Vjeruješ u nešto. Tako neka- I kad je izlazio još uvijek je čuo sasvim
Tek je tada zadržao svoj pogled na Sali- ko, Sa-di-če! dobro: Čukni vo drvo.
hu. Dugo mu je trebalo dok ga je prepoznao. - To ti meni nešto italijanski?! Salih se osmijehnu. n

STAV 28/1/2016 59