Page 36 - STAV broj 267

POLITIKA

prihvaćen ili nametnut kao glavno izvorište političkog legiti- Uspostavom mira s talibanima Amerikanci
miteta i reprezentacije narodne volje.
Iako je možda u prošlosti strategija kontroliranog haosa također žele izolirati Iran i oslabiti utjecaj
u Srednjoj Aziji, koju je nekoć najveći američki geopolitički ove zemlje u Afganistanu, ali i regiji
strateg Zbigniew Brzezinski definirao “balkanizacijom srednje
Azije”, bila interesantna i dobro je poslužila nekim američkim uopće i osnažiti poziciju Pakistana kako
interesima, danas to više nije slučaj. U vrijeme fascinantnog
ekonomskog i vojnog uspona Kine kao jedine stvarne potenci- bi ovu zemlju, koja je već dobrano pala
jalne globalne supersile i rivala američkoj globalnoj dominaciji, pod utjecaj Kine, posebno u ekonomskom
koja je pokrenula najozbiljniji projekt ekonomske i trgovinske
integracije u Aziji, sve do Evrope, postoji ozbiljna opasnost da pogledu, vratili u američku orbitu,
središta evroazijske šahovske ploče (Euroasian heartland), kako ili makar približili svojim strateškim
je Brzezinski nazvao epicentar spojenih kontinenata Evrope i
Azije, pozivajući se na Mackindera (što je kasnije teoretizirao interesima u srednjoj Aziji
i turski geopolitički strateg Ahmet Davutoğlu), padnu pod
kontrolu Kine, ili Kine u nekim kombinacijama s Rusijom
i Iranom. Takav bi scenarij neminovno doveo do urušavanja kao što je nekoć Burma bila dragulj u kruni moćne britanske
američke globalne hegemonije. imperije. Otuda ne iznenađuje da je alternativni koridor i mo-
del integracije regije srednje Azije s evropskim tržištima, koji
VOJSKA ODLAZI, AMERIKANCI OSTAJU podupire Washington, upravo nazvan “Trgovinski koridor La-
Amerika je već dobrim dijelom izgubila primat na Bliskom pis lazuli”, koncept na kojem počiva najnovija američka stra-
istoku, posebno u Levantu. Zbog toga je mir i stabilnost Afga- tegija u srednjoj Aziji.
nistana za Washington danas od prvenstvenog interesa. Geo- Fokus ove strategije jeste integracija Afganistana s drugim
strateški i geopolitički planeri u Washingtonu stoga Afganistan zemljama regije, stanovima, a to u suštini predstavlja revivalizam
smatraju neprocjenjivim draguljem od čije stabilnosti ovisi glo- drevnog “Puta svile” koji bi povezao Afganistan s Turkmeni-
balna dominacija SAD-a. Afganistan je za Ameriku Lapis lazuli, stanom, Azerbejdžanom, Gruzijom i Turskom, sve do granica
Evropske unije. Svaka od zemalja potpisnica “Lapis lazuli ko-
ridora” našla je svoje interese u ovoj strategiji koju je inicirao
Washington. Za Afganistan je ona posebno važna jer Kabul
time postaje manje ovisan o Pakistanu. Štaviše, nova američka
strategija Afganistan vidi kao centralni hub koji bi trebao po-
služiti kao strateški čvor za odvijanje trgovine između zemalja
srednje Azije, Bliskog istoka i Evrope.
Analitičari smatraju da je riječ o ozbiljnoj integrativnoj
strategiji koju ne bi trebalo potcijeniti kao alternativu kine-
skom OBOR-u, čiji je centralni stub i polazište zajednički
projekt Pakistana i Kine (CPEC) kinesko-pakistanski eko-
nomski koridor. Dobro obaviješteni američki analitičar sta-
cioniran u Moskvi Andrew Korybko smatra da je dosadaš-
nja američka politika u srednjoj Aziji po principu “zavadi pa
vladaj” s vremenom mutirala u novu politiku hibridnog rata
za koji se Amerika i Rusija međusobno optužuju, a koji je,
kako navodi Korybko, specifično uperen protiv Kine, Rusije
i Irana, tri najznačajnija čvora evroazijskih integracija i kič-
ma najozbiljnije alternative amerikocentričnom globalnom
poretku i kao temelj novog multipolarnog svijeta u nastajanju
čija je osnovna odrednica balansiranje moći i fleksibilnost u
sklapanju političkih alijansi, sve u ovisnosti o prioritetima i
interesima najmoćnijih sila, za razliku od dosadašnjeg mo-
nopolarnog poretka.
To bi značilo da mir s talibanima uopće ne mora značiti
potpuno povlačenje Amerike iz Afganistana. Štaviše, za SAD
je od primarnog značaja da ondje ostane, ali u drugoj formi.
Riječ je o promjeni strategije kako bi se Washington mogao
efikasnije suprotstaviti novim izazovima u regiji čiji su pri-
marni nosioci Kina, ali i Rusija i Iran također. Zbog toga mir s
talibanima možemo promatrati kao jedan od značajnih uvjeta
za uspjeh nove američke strategije. Jedan od dobitnika ovog
ishoda svakako je Pakistan, čija je strategija očuvanja nacio-
nalne sigurnosti sve vrijeme bila utemeljena na dualnom, čak
kontradiktornom pristupu, jačanju paštunskog etničkog fak-
tora u Afganistanu, prije svega islamističke talibanske opcije
koju Islamabad vidi kao “dobre talibane”, i suzbijanju doma-
ćih talibanskih pobunjenika kod kuće, koje pakistansko ru-
kovodstvo smatra “lošim talibanima”. n

36 16/4/2020 STAV