Page 57 - STAV broj 204
P. 57

bilo, no neki izvori spominju brojku od   Bošnjaka stigla u pru-
          60 konjanika. Prema istim izvorima, oko   ski kamp u Chlum u
          90 posto bilo ih je “muhamedanske vje-  Bohemiji na služenje
          re”, a među njima se nalazio i određeni   vojnog roka”. Riječ je,
          broj kršćana, pa se tako spominju ime-  dakle, o prostorima da-
          na poput Aleksandra ili Ivana Bosnia-  našnje Češke Republi-
          ka. Koliko je Friedrich bio zadovoljan   ke. Iako je pruska voj-
          njihovim umijećem, govori i činjenica   ska u svojim redovima u
          da im je dodijelio stalne garnizone na   to vrijeme imala mnoge
          istoku Pruske.                    pripadnike gotovo svih
            Bošnjački kopljanici, ili “Bosniaken-  evropskih naroda, do-
          korps”, spominju se i u Glasniku Zemalj-  lazak Bošnjaka, te neo-
          skog muzeja 1902. godine. Bošnjaci su   bične konjičke divizije,
          nosili prepoznatljive krznene kape, uske   bio je vrlo neobičan. Go-
          čakšire, laganu kožnu obuću i tijesne je-  vorili su nerazumljivim
          leke, a način na koji su ratovali inspiri-  jezikom i bili odjeveni u
          rao je kasnije osnivanje nekoliko takvih   “šarenu orijentalnu noš-
          “bošnjačkih” pukova širom Evrope, iako   nju”. Ono što također
          Bošnjaka u njima uopće nije bilo. Bošnjač-  stoji u dokumentima ar-
          ki se pukovi sve do početka 20. stoljeća   hiva jeste da su konjanici
          spominju u Poljskoj, Danskoj, Bavarskoj,   od 1745. do 1761. godine
          Holandiji, pa čak i u Švedskoj, a naziv su   ratovali pod bosanskom
          zaslužili zbog načina ratovanja koji je do   zastavom sve dok 1799.
          tada bio potpuna nepoznanica evropskim   godine nisu postali dio
          oficirma tog vremena.             pukovnije “Tovarczys”.
                       U državnom arhivu u   Ona se “sastojala djelo-
                     Berlinu i Dresdenu po-  mično od ‘muhameda-
                      stoje dokumenti u koji-  naca’ različitih nacional-
                       ma stoji kako je u ljeto   nosti, ali u jedinstvenom
                        1745. usred rata “mala   obliku”. Muhamedanci
                          grupa muslimanskih   različite nacionalnosti
                                            bili su Bošnjaci, Albanci
                                              i Tatari.
                                                   U prusku vojsku
                                                 zvanično su primlje-
                                                 ni 26. jula 1745. go-
                                                  dine. Svaki od njih imao je mje-  Petnaest godina nakon dolaska Boš-
                                                   sečnu plaću od pet talera i 21   njaka, Prusi počinju širiti glasine kako
                                                    groša. Od toga se novca morala   Osmanlije planiraju rat protiv Rusije.
                                                     održavati odjeća, oružje i konji.   Varka je upalila i brojni muslimani, pri-
                                                     Bošnjaci su bili prvi vojnici   padnici ruske vojske, prelaze pod prusku
                                                      pruske konjice koji su, pored   zastavu. U januaru 1762. godine od tih
                                                      puške i sablje, nosili koplje   vojnika osniva se Bošnjački korpus, koji
                                                       s dvokrakom zastavom. U   čini oko hiljadu vojnika. Imaju i svog
                                                       prvim godinama Sedmo-   imama, riječ je o “poručniku Osmanu,
                                                       godišnjeg rata (1756–1763)   propovjedniku pruskih muslimana”.
                                                        “Bošnjaci” su se još uvijek   Ipak, čini se kako u tom puku više nije
                                                         borili kao mješovita sku-  bilo Bošnjaka. Tolerancija prema mu-
                                                         pina u svojoj narodnoj   slimanima u Pruskoj bila je u skladu s
                                                         nošnji. Od 1760. počinju   vanjskom politikom, koja je od 17. stolje-
                                                         nositi uniforme i s glava   ća gradila prijateljske odnose s Osman-
                                                          skidaju turbane. Boš-  skim carstvom, za razliku od Austrije i
                                                          njaci i Tatari ratovali su   Rusije. Godine 1777. u izvještaju tadaš-
                                                           1756. godine pod zapo-  njeg osmanskog ambasadora u Pruskoj,
                                                           vjedništvom feldmarša-  poslanom sultanu Abdulhamidu I, stoji
                                                           la Von Lehwardta na   i ovo: “Stanovnici Berlina priznaju po-
                                                           istoku Pruske. Dvije   slanika Muhameda i ne boje se priznati
                                                          godine kasnije, uspješ-  da su spremni prihvatiti islam.”
                                                          no su se borili protiv   Bošnjačka pukovnija raspuštena je
                                                          ruske konjice u Pome-  26. jula 1807. godine. Tako je okončana
                                                          raniji, Neumarku i Zor-  60-godišnja tradicija egzotične, legendar-
                                                         ndorfu. Sudjelovali su u   ne vojne jedinice, vjerovatno najčudnije,
                                                         okupaciji Kolberga, borili   ali nesumnjivo jedne od najhrabrijih i
                                                        se na području današnjeg   najslavnijih konjičkih jedinica velikog
                                                       poljskog Poznańa.       pruskog kralja.                n


                                                                                                   STAV 31/1/2019  57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62