Page 49 - STAV broj 259
P. 49
ključnu ulogu tokom agresije na Bihaćku
krajinu u informiranju naroda kojem su
ovo bili jedini prozori iz opkoljenog okruga.
Nakon okončanja agresije na Bosnu i
Hercegovinu i započinjanja obnove zemlje,
list Krajina ponovo je odigrao ulogu kakvu
je imao i nakon Drugog svjetskog rata.
“Konstituiranjem Unsko-sanskog
kantona i završetkom ratnih dejstava,
realizirana je ideja da ovo područje ima
svoje medije. Skupština Unsko-sanskog
kantona 16. novembra 1995. godine do-
nijela je odluku o formiranju RTVUSK
i NIP Unsko-sanske novine. Oba su pre-
duzeća registrirana 22. decembra 1995.
godine u Višem sudu u Bihaću. Ratni
entuzijazam preusmjeren je u izgradnju i
rekonstrukciju. Prvi broj lista Unsko-san-
ske novine, kasnije Unsko-sanske novine
Krajina, izišao je 3. maja 1996. godine, i
to je ujedno i prvi registrirani list u no-
voj Bosni i Hercegovini. Od januara do
maja 1996. godine vršena je obuka ljud-
stva i uhodavanje sistema. Trebalo je sa-
vladati novu tehniku u pripremi novina i
obučiti ljude za obavljanje poslova i svo-
jih radnih zadataka. Zadatak je uspješno
realiziran, a povjerenje Skupštine i Vlade
Unsko-sanskog kantona bilo opravdano.
Unsko-sanske novine su tokom poratnih
godina dale ogroman doprinos afirma-
ciji i naporima da se obnovi porušeno i
izgradi neizgrađeno, ali isto tako, dale su
svoj doprinos demokratizaciji medijskog
prostora Unsko-sanskog kantona i omo-
gućile kontinuitet pisane riječi u Bihaću
i Unsko-sanskom kantonu”, prisjetio se
u Monografiji poslijeratni direktor Kraji-
ne Senudin Jašarević.
Unsko-sanske novine Krajina jedine su
novine koje izlaze u Bosanskoj krajini. Naj-
veće zasluge za to pripadaju cijeloj plejadi
ljudi koji su činili redakciju novina i koji
su u najtežim vremenima do danas uspjeli
održati izlaženje ovog lista.
“Učinilo se mnogo da se i u opisanim,
teškim uvjetima da sintetizirana, možda
dobro neizbalansirana istina o Krajini,
kao značajnom svjedoku vremena i ljudi-
ma koji su bilježili, javnosti prezentirali i
u baštinu kolektivnog pamćenja golemu
priču o tome ko smo i što smo, kakve smo
pobjede i poraze doživljavali kao društvo,
zajednica, kako smo rasli, odrastali, uzdizali
se i padali, posrćući opet nastavljali... Ovo
je priča, najzad, koja potvrđuje da život ci-
vilizirane zajednice, ma u kakvom se ona
društveno-političkom sustavu ostvarivala,
nije moguć i bez za autokratske vladare –
nužnog zla i ‘ukrasa’, a za istinske demo-
krate – neophodnog kanala za dvosmjernu
komunikaciju vlasti i građana, nije moguć
bez jedne male-velike “Krajine”, napisao
je u pogovoru Monografije Safet Ćurtović,
nekadašnji urednik Krajine. n
STAV 20/2/2020 49