Page 49 - STAV broj 379

Nastava se završila oko dvanaest. Iza-
šao sam iz podrumske prostorije na svjež
planinski zrak. Sunce je probijalo oblake.
Pogledom sam tražio Amelu, kada se pre-
da mnom pojavio domar. “Jesi li za čaj”,
upita me. Odgovorih potvrdno. Uveo me
u prostorijicu, možda pet-šest kvadrata ve-
liku, u kojoj su bili alat, pribor za loženje
vatre, krpe, kante. Sve je bilo nabacano...
Nekim čudom, uspjeli su ugurati i dvi-
je školske stolice i mali tabure između.
Služio je kao stolić. “Sjedi”, reče domar
i donese dvije šoljice čaja. “Kamilica?”,
upita. Klimnuh glavom. Imao sam osje-
ćaj da mi nešto želi reći.
“Ono o Albaniji, slušao sam... Imao
sam druga u vojsci, u JNA. Prezivao se
Krasnići. Njegovi su slastičari. Pun je bio
para. Uvijek bismo se ‘šlepali’ uz njega
kada smo izlazili iz kasarne. Služi smo u
Puli. Jedne prilike naišao je na rođaka.
Dugo su pričali. Nikada ga nisam vidio
radosnijeg. Pozvao me sutradan da pro-
slavimo. Pričao mi je da su njegovi pori-
jeklom iz nekog sela u Albaniji, blizu gra-
nice, okolina Ulcinja. Njegov otac imao je
Zgrada Osnovne škole u Čuništima
šestoricu braće. Kako je taj njegov djed u
Albaniji osjetio da je došlo teško vrijeme,
“Sad će zazvoniti. Hoćemo l’ unutra?”, je ulagala u odbranu, gradeći na hiljade vidjevši kako se vrši otimačina privatnih
upita me Amela. “OK”, stao sam na tre- bunkera... Od infrastrukture vrijedna je dobara, savjetovao je sinove da odu preko
nutak, “a poslije nastave...” Nisam stigao spomena luka u Draču i željeznička pru- granice. Najstariji nije otišao daleko. Do
završiti rečenicu, pojavili su se Nura, Fata, ga u dužini 47 kilometara koja spaja luku Ulcinja. Drugi je došao u Bosnu, u oko-
Edisa, Mirel, Elvedin, Nedžmedin... Do- s glavnim gradom..” linu Tuzle. Jedan u Makedoniju. Četvrti
lazio je nastavnik geografije Naim. Dok sam odgovarao, ušao je domar. u Pulu. I tako sve do Njemačke i Švicar-
I nastavnik Isajbeg i Naim stanovali Pokušavao je razgorjeti vatru. Nije mu ske. Svi su se snašli. Zaimali. Albanija se,
su u Čuništima. Držali su dvije područne išlo. Dva puta se osvrnuo i pogledao pre- u međuvremenu, potpuno zatvorila. Sve
škole. Ovu našu u Kišićima i domicilnu ma meni. su imali, ništa im nije falilo. Jedino nisu
u Čuništima. Pješačili bi svaki drugi dan “Bit će dovoljno. Podsjetili smo se mogli vidjeti roditelje. Ni traga, ni glasa.
više od pet kilometara u jednom smjeru. šta smo radili na prošlom času. Krećemo Naposljetku, taj najstariji, suprotno uvje-
Nije bilo goriva. Nije bilo prijevoza mo- još južnije. Ovaj čas ćemo raditi Grčku”, ravanju ostalih članova porodice, upalio
tornim vozilima. Uglavnom bi pješačili. govorio je nastavnik pokazujući na karti je stojadina i otišao do granice. Uspio je
U rijetkim prilikama došli bi, ako bi ih gdje se nalazi ta zemlja. doći do albanskog graničnog prelaza. I
neko primio, sa stočnom zapregom. Nije tu mu se izgubio svaki trag. Uplela su
bilo ugodno pješačiti, naročito u zimskom se braća da ga pronađu, te ambasade, te
periodu. Sreća da ova zima nije bila oštra “I zapamtite dobro! Nikome plaćaj, te advokati... Konačno, mjesecima
kako to na planini zna biti. kasnije dobili su pismo preko Crvenog
ko se bori za slobodu, križa. Uspjeli su ga locirati negdje u ne-
NOVA GEOGRAFIJA za Bosnu, za ove naše kom kazamatu na jugu Albanije. U pismu
U učionicu je ušao nastavnik Naim. su stajale samo tri rečenice: ‘Dobro sam,
Odmah s ulaza, osjetivši da je hladno, vrijednosti, ma kako se zvao zdravo. Ne brinite! Tako mi i treba!’ Tra-
upitao je dežurnog da provjeri vatru i i u šta vjerovao, ne smije jalo je to nekoliko godina. Tog dana kada
obriše tablu. Uzeo je dnevnik. Otvorio. je sreo rođaka, saznao je da su ga pustili.
Metodom slučajnog uzorka, birao je baš se nažao učiniti. Niti po Bilo je to krajem sedamdeset osme. Još je
stranicu gdje sam bio upisan na vrhu... zemaljskim, niti po Božijim Tito bio živ. I onaj satrap Hodža. Jugosla-
“Sretni dobitnik je Kulo... Albanija. Izađi vija je bila Amerika za istočni lager. Ne
pred kartu i daj nam osnovne podatke”, zakonima. Pravda se mora kažem da je sve bilo idealno... Moglo se
reče nastavnik. uspostaviti! Bosna je zemlja pristojno živjeti, sve do ovog ludaka Mi-
“Površina 28 hiljada km . Stanovnika loševića. Gdje li je sada Krasnići?”
2
3,5 miliona. Glavni grad Tirana. Veći cen- dovoljno široka za sve... I Othuknuo je stari majstor žaleći za
tar je i Drač, gdje je i glavna luka. Smatra to je ono što će prevagnuti mladošću, za nekim vremenima koja su
se najnerazvijenom zemljom Evrope. Nje- prošla, dajući istovremeno meni drago-
nu savremenu povijest odredila je pojava u ovoj nepravednoj borbi s cjene podatke, lekciju iz historije, više od
paranoičnog komunističkog diktatora En- ovim zlotvorima... Bog ne onog što je bilo, što je moglo biti zapisano
vera Hodže. Nakon Drugog svjetskog rata u historijskim čitankama ma kako debele
uveden je jednopartijski sistem. Zemlja voli silnike!” bile... n

STAV 10/6/2022 49