Page 79 - STAV broj 309

Namik Dokle pisac je
balkanskog svijeta, svijeta
na ničijoj zemlji, svijeta
između smrti i života,
svijeta koji je na slobodi u
neslobodi, svijeta u kojem

je bjesnilo zabrana ljubavi,
svijeta mitova, usmenih
legendi i strahova, zabrana
nad kojim lebdi oreol
antičkih tragedija, ali i
svijeta ponosa, uvijek
neočekivanog i uglavnom
teško shvatljivog.

kostima, umjesto da ukazuju na neku vr-
stu emocionalne osakaćenosti mještana.
Ta tmurna atmosfera, reminiscencije
na druge i drukčije svjetove, alegorije i
ponešto ironije zaslužni su što je Dokle
ovom svojom knjigom zaslužio uspored-
be s Ismailom Kadareom.
Namik Dokle u ovom romanu, izme-
đu ostalog, opisuje kako vlast i čovjek ne
idu zajedno. Vlast ima svoje ambicije,
za njihovo ostvarenje ne bira sredstva, a
čovjek hoće da sačuva svoju tradiciju i u
tom naumu ima samo jedno sredstvo – da
sačuva ljudskost.
Središnji fabularni tok pomalo je za-
tamnjen, u njega se uključuje mnoštvo
sporednih radnji i likova u vidu raz-
granatog i isprepletenog sliva različitih
sudbina ili, preciznije rečeno, dijelova
različitih sudbina. Prekidi u razvoju
radnje relativno su česti, primjenjuje se
retrospektivno kazivanje, nižu se izne-
Ugledni profesor biologije pokušava sporednih likova, “nevidljivih” cenzora, nađenja i zapleti, nastaju neočekivani
razriješiti enigmu pojave bjesnila u al- krojača i izvršilaca represije. Kratkim, obrti i fabula dobija dramski i trilerski
banskom selu koje se nalazi na granici s britkim, a ipak slikovitim rečenicama, karakter. U središtu romana nalazi se
ondašnjom Jugoslavijom. Radnja je smje- upoređenjima i opisima svakodnevni više moralnih dilema, a iz njegovog ra-
štena u devedesete godine prošlog stolje- predmeti i fenomeni prustovski izrasta- zrješenja u epilogu jasna je poruka da se
ća. Nakon nekoliko dana, profesor biva ju iz banalnih opažanja u mjesta i tre- ne smije odustati od borbe za bilo koji
zatečen razmjerama i oblicima naizgled nutke obuzimanja i rastućeg značaja, ali oblik ljudske slobode.
sitnih represija kojima su mještani izlo- uvijek s primjesom traume, tmurnosti, Književnost kao prostor koji je svo-
ženi više nego epidemijom. Istovreme- beznadežnosti. jim specifičnim izražajnim sredstvima
no se prisjeća svog školovanja, boravka Već u inicijalnim opisima dolaska u sposoban bar donekle premostiti ponor
u Parizu, prve ljubavi, ali i prve strašne mjesto na granici prepoznaje se trauma- stvoren historijskim, ideološkim, re-
opomene: “Mladiću, Partija te poslala u tični balast kao nit koja prožima krajolik, presivnim i totalitarnim udesima nije
Francusku da bi postao koristan za do- međuljudske odnose i iskustva. Najvećom sredstvo za popravku svijeta, ali jeste
movinu, a ne da ašikuješ.” vrlinom smatra se poslušnost, a neposluh poligon za anticipiranje prava na izri-
Roman Dani slijepih miševa nema baca sjene na cijele obitelji. Ispod naizgled canje kritika i o najvirulentnijim i naj-
socrealističku strukturu koju možemo najobičnije gorštačke svakodnevice iz- tabuiziranijim pitanjima društvenih
pratiti od početka do kraja, već nas kroz bija strah i nepovjerenje. Oni se doima- zajednica. Tom pravu Namik Dokle
njega vode prizori iz života naratora, ju prirodnim stanjem, kao da su srasli s itekako doprinosi. n

STAV 4/2/2021 79