Page 82 - STAV broj 309

KULTURA

Kad bismo pravili izbor antologijskih verizam. U njoj odsustvuje imenovanje “U gramatici se imenice koje nemaju
stihova i pjesničkih slika, Selim Arnaut kako bi govor uopće bio moguć. Poeti- oblik jednine nazivaju pluralia tantum (što
svakako bi bio jedan od najzastupljenijih ka ‘negativne ontologije’ ne omogućava znači bukvalno – samo množina). Analo-
autora; skoro da i nema u ovom našem samo nastanak pjesme, ona je i pitanje gno tome bi se u supstancijalnom smi-
jeziku još pjesnika koji iz stihova prire- egzistencije subjekta. Naime, u Arnau- slu ova poezija najprije mogla odrediti
đenog šizofreno-protupolnog ustroja ja- tovoj poeziji derealizaciji nisu izloženi sintagmom fractalia tantum: samo krho-
stva/sopstva/vlastitosti otvara vizuru tako samo predmeti, ona je i stanje ugrožene tine. Ona djelatno potvrđuje da su dvi-
sjajnih poetskih oduhovljenja: jedinke. Praznina koja nastanjuje ove je najveće predrasude u ravni ontičkog
Zašto su naše zavjese sa druge strane stihove nije samo prostor poetičkog lu- – Jedno i Cijelo; šta može biti Jedno na
prozorskog okna?; kavstva koji naseljavaju sugestivne riječi stablu dobro rodile jabuke? Ako uzmemo
…Sve su slike umočene u smrt,/ kao, pred čije je porijeklo u šumi simbola, praznina jednu jabuku, to više nije ono stablo: u
proizvođenje fotografije, u fiksir; je prostor nepostojanja subjekta. Dakle, jednoti nema ničeg osim otkinutosti. Šta
…August je,/ još uvijek se može računati preuzeto naslijeđe u poeziji Selima Ar- je Cijelo na tom stablu? Ako uračunamo
vrijeme./ Nas nema./ Popodneva provodimo nauta podliježe odsustvu imenovanja.” sve dijelove njegove, gdje su ptice? Ako
u vrtu./ U zuju muha./ Blagih prema smrti,/ A evo i dva odlomka iz moga spome- i njih pripojimo, gdje su insekti? Ako i
ma kako ona bila surova; nutog teksta: njih preuzmemo, gdje je lahor? A gdje
…Mi se potpisujemo na kraju naših reče- “Čitatelj je idealna projekcija Pjesnika mjesečina, a mačak što se uspentrao za
nica/ Bog se potpisuje na njihovom početku. u onom drugom životu, koji uvijek već vrapcem...? Samo krhotine. Ali, onaj koji
…Svjetlost, kada odlazi na put/ Niko je jest život Poezije. I Pjesnik bi da bude dovoljno daleko odmakne idući za sobom,
ne ispraća, ni draga ni svitonoša; Čitač, i on u svojoj suštini to i jest – samo onaj koji je dovoljno dugo promicao kroz
…Gradske/ lampe sliče/ ženama u cr- što on ne čita ničije u svijet ispisane tek- ništastvo svijeta, koji je dovoljno razgo-
nini… Krovovi su masne,/ vašljive vojnič- stove: on čita samu još-ne-ispisanost niči- vijetno iskazivao neimenovano i neiska-
ke/ kape. josti svijeta. Pjesnik je, dakle, stariji od zivo i koji odlomljenost nije prestajao ži-
Evo šta piše Zalihić u spomenutom Čitatelja samo utoliko i samo onoliko – vjeti kao vlastito iskustvo što se sabire u
tekstu: ukoliko je i koliko je smrt u nama starija iskustvo vlastitosti – taj je samim sobom
“Svijet njegove poezije jeste dosljed- od nas samih: garant da je moguća koreografija u kojoj
no dematerijalizirani svijet. Unutarje- ‘Bijelo još nije bilo stvoreno/ kao di- krhotine indukuju svjetlo...”
zička realnost je postala polje razumije- jete, kao svitak koji zovemo dokument./ U statusno-egzistencijalnom smislu,
vanja koje se ne tiče same poezije. Jezik Čovjek sjedi kao niko/ i čita vijesti. Po- ovaj pjesnik, ograničen i pritisnut du-
lišen referencijalnih obaveza i nužnosti lje crnih mornarskih kapa./ Posljednja gogodišnjom bolešću, jedva još opstaje:
morao se okrenuti samom sebi. Poezija lijenost:/ rukopis se odveć razlikuje od već dugo i mentalno i fizički ruiniran i
se otuda okreće poetici: razumijevaju- znaka...’ (Posljednja umjetnost) radno nesposoban, dobio je onu najmini-
ći sebe, poezija razumije i ostale oblike Ne postoji čitalac kome bi pjesnik malniju penziju (a i to samo zahvaljujući
iskustva. (...) Poezija riječi ne shvata kao Selim Arnaut išao u susret: on tek treba trudu i obrazu nekoliko ljudi iz zenič-
sredstvo komuniciranja i konverzacije, da postane. Ne postoji nešto što bi pjesnik kog kulturnog života), tako da on (kao
već kao sredstvo dokazivanja i otkriva- Selim Arnaut htio saopštiti: upravo jer što njegova poezija diše i sriče smrt Svi-
nja bića. S druge strane, jezik je, danas, nešto nije to što jest – pjesnik se bavi ne- jeta i Čovjeka) zapravo ne živi, nego samo
svjesniji svoga siromaštva negoli ikada imenovanim i neiskazanim kao samim diše i “preživa” vlastitu smrt: valjda je to
ranije, dakle jezik nije samo sredstvo ko- postajanjem. Saopštivo je domen ideolo- to suđeno pristajanje jednog uz drugo i
munikacije već je i sredstvo samorazu- gije, dimenzioniranost svijeta kao volje i jedno na drugo: Pjesnika i njegove Po-
mijevanja. Poezija Selima Arnauta (...) predstave: jezik u službi je nešto sasvim ezije... O svima nama koji svjedočimo
izbjegava i novu komunikativnost i novi drugo i drugačije od službe u jeziku.” tome neću reći ništa. Samo se kaže. n

Adresa: tel: +387 33 777 030
Butmirska cesta bb, fax: +387 33 777 031
71210 Ilidža mail: info@velbos.ba
www.velbos.ba
VAŠ PARTNER U GRADNJI
VAŠ PARTNER U GRADNJI

82 4/2/2021 STAV