Page 64 - STAV broj 377

DRUŠTVO

Podvisokog, preko rijeke Bosne, do Goru- dijaka Mirohne iz Lepenice, na kojeg je A se dvor voevode Masna i njegoviju sinu
še, u Milima, djed Crkve bosanske položi olomani udario razjareni ranjeni vepar te Radoslava i Miroslava. Se pisa rab Boži i
krunu na Tvrtkovu glavu i imenova ga je do večeri izdahnuo, glave oslonjene o svetago Dimitrija u dni gospodina krala
kraljem svoj Bosni, i Srbljem i Humskim javorovo korijenje. Tad molitvu prošapuće ugarskoga Loiša i gospodina bana bosan-
zemljama i Zapadnim stranama i Donjim za njega i za sve svoje prijatelje koje od- skoga Tvrtka. Tko bi to potrl da e proklet
krajima. I Priboje, polahko, zaokruži po- nesoše ratovi po Raškoj i Humu. I otvara ocem i sinom i svetim duhom.” Otkako ga
gledom, kao da su planine koje u daljini oči Priboje i sad miluje hrbate Trebevića. je postao svjestan taj mu se natpis doimlje
ocrtavaju halku obzora hrbati kakve umi- Pričaju da je ova planina ime dobila po kao zapis na stećku za cijelu porodicu, za
ljate životinje željne milovanja. Trebištu, gdje su se trijebili konji koji su sve Masnoviće, i silno ga se plaši.
Kružeći tako pogledom po legendar- prinošeni kao žrtve paganskim bogovima Iz tih mučnih slika izvlači ga glas po-
nim planinama koje međaše Bosnu pa ih njegovih predaka. silnog i Priboje se hvata kao davljenik za
ona za vrijeme bana Stjepana, strica Tvrt- Svaki put kada bi prelazio pogledom pruženu ruku. Odmahuje glavom i sve slike
kovog, preskoči, pretvarajući se u dugoko- po Trebeviću i prenosio ga preko bijele sada se razbijaju u udarima vjetra koji ne-
su djevu koja iz mitskih predanja izjahu- kape Bjelašnice, u njemu bi se redovno, milosrdno vije nad krajolicima, od Zbilja
je na krilatom konju, Priboje zatvara oči. bez ijedne iznimke, rastvarale tople slike do Srhinja. Duboko u zraku sluti na prvi
Šapuće Priboje, kao da bi ga i ovdje, gdje zavičaja. Ondje, na obalama Drežnice, sti- snijeg i glas posilnog kao da dolazi otud.
je osama najdublja u cijeloj Bosni, neko ješnjeno između Čabulje i Čvrsnice, leži Kazuje mu da ga onaj trgovac iz Klisa koji
mogao čuti. “Lupoglava Romanija i pod njegovo djetinjstvo umotano stotinama je iz Dubrovnika donio nekakva sukna za
njom Hodidjed”, kaže i osjeća kako se iz sjećanja. I kao da nije davno potrošeno, kralja već dva sata čeka u predvorju i da
dubine njegovog bića podižu tople vode već se iz dana u dan obnavlja u slici koja je već potrošio sve moguće izlike koje čo-
unutrašnjeg smijeha i razlijevaju se posvud ne blijedi s vremenom, već zrije i bubri i vjeku mogu pasti napamet. Uz to dodaje
po njemu. Svaki put kada bi izgovorio boje su joj sve jasnije: njegova preplanu- kako ni za gospodara, za njega, Priboja,
nazive najvišeg vrha na Romaniji i grada la koža na golim leđima, srebrenkasta ti- nije dobro da tako dugo stoji na ovoj vje-
plemenitih Radinovića podno nje, osjetio jela riba nanizanih na vrbovinu koja im trometini i da se odmah treba spustiti i
bi kako se u njemu budi dijete i kako je rastvara modre škrge, škripa pijeska pod da ga čeka skuhano vino i osoljena voda
sve oko njega čudo, i tajanstvo, i sasvim njegovim nogama, razdraganost koja ras- za žuljevite tabane. Odmah će, kaže Pri-
ozbiljno pitao bi samog sebe: “Ta ko im perjava cijelo njegovo biće, jer niko, ni otac, boje i u tom trenutku postaje svjestan da
dade takva imena: kao da je neko lupao ni stric, ni njegov brat, nikada nije donio mu je hladno i da mu se vjetar omata oko
glavom od stijenje, kao da je kakav djed tako bogatu rašlju nanizanu ribom. A onda kostiju. Ali ne može otići s ovog mjesta
hodao do sudnjega dana?!” Bože, najveća se cio svijet stropošta u sestrin zagrljaj: prije nego svojim pogledom zatvori cijeli
ti hvala što smo sva imena svih planina i njene suze mu kapuću po ramenu, njeno krug nad krajolikom, kao što to radi svaki
rijeka i brda i polja već zatekli ovdje i što beskrajno naricanje zabada se po njemu put kada se premoren vrati s kakva puta,
nas nisi obatalio kaznom da svemu oko kao rojevi najubojitijih strijela, među nje- iz lova, iz rata.
sebe ime moramo izmišljati. Tu Priboje nim riječima, kao riba uhvaćena u mrežu, Dočim (to je Pribojeva uzrečica i on
otvara oči i strese se od neke nepojmljive koprca se smrt koja im je, presvučena u se oslanja na nju kao starac o štap), umor
jeze koja prostruji kroz njega i probode poskoka, upravo odnijela mater. koji ga je danas doveo ovamo najslađi je
ga do koštane srži. I cijela ta slika napinje se uslijed nje- od svih: sretno je protekla ceremonija
Naslađujući se svakim damarom u gove želje da može zaplakati, i pred njim, krunisanja prvog bosanskog kralja, “su-
sebi, nastavlja Priboje kružiti pogledom. evo i sada, dok preko sestrinog ramena gubim vjencem”. A sve je organizirao on,
“Jahorina”, kaže i opet zatvara oči i pred gleda prema njihovom domu i traži bilo Priboje, i za ovu godinu ostalo mu je još
sobom vidi legendarna javorova stabla. kakav znak koji će mu reći da to naprosto samo da obiđe tunele i da provjeri smoč-
Ona mu uvijek razbude raskošne slike iz nije istina, vidi samo taj natpis u stijenju nice i popise žita, povrća, voća, usoljenog
lova, prvo vesele, ispunjene opijajućim la- koji je uklesao djed Mastan da se zauvijek mesa, kace sira, pa onda može slobodno
vežom pasa i hajkom psara. Na kraju do- zna da je ovo njihova kuća i jedini njihov da se prepusti zimskom ljenčarenju. Tek
nose razderanu utrobu njegovog prijatelja dom: “Va ime otca i sina i svetago duha. na proljeće čeka ga put u Hum, i u Rašku,
i hiljadu poslova oko kraljeve sigurnosti
i potrepština, a iskoristit će priliku i da
svrati u Drežnicu. I tu opet kreće pogle-
dom po rubovima horizonta i šapatom
nabraja planine koje se vide s visočkih
kula: Treskavica, Igman, Bitovnja, Zec,
Vranica, Vlašić, Tajan, Zvijezda i krug
zatvara Ozrenom. Sada to radi bez slika,
asocijacija i prisjećanja. Muka mu je što
to mora obaviti ovako nabrzinu, u trku.
I dok se okreće da se vrati svakodnevnim
obavezama, pada mu napamet jedna su-
luda primisao: ovdje bi trebalo dovoditi
bosanske kraljeve kada zaborave ko su.

SVETA SLOVA
Pred gostinjcem, podno konjanika
uklesanog u dovratku, Priboja čeka Ra-
dič Klišanin, trgovac. Jednu nogu zaba-
cuje duboko unazad, a drugu pregiba u

64 27/5/2022 STAV