Page 65 - STAV broj 377

koljenu i naginje se, teatralno, kao da je
pred kraljem. Priboje gleda lijevo i de-
sno kao da očekuje da se iz zidina jave
svečane fanfare. Svoga gosta gleda s pri-
mjesom gađenja i pogledom prati njego-
vu ruku koja se širi ponad glave pognute
u naklonu. Umjesto rastrgnutih pisama,
ovaj put u ruci drži beretku s fazanovim
perom, onakvu kakve se nose u Dubrov-
niku i kakve u Priboju obavezno izazovu
podsmijeh. Da zna da će za desetak godi-
na kada ga Dubrovčani prihvate u svoju
građanštinu i sam nositi takvu kapu, sam
bi sebe izgrizao od bijesa.
Ali ne treba žuriti ispred događaja,
jer Priboje sad prolazi pored Radiča Kli- obletjela barem dva puta oko uha kraljev- boravio u rezidenciji čekajući na isplatu
šanina. Taj je umislio da ima pravo dosa- skog, i sve tako u kićenju i praznoriječju gospodina kralja. I tako, pošto sam ja, Ra-
đivati svim kraljevim službenicima samo da se Priboje potpuno zabašuri, i ne zna, dič, stigao u Bosnu, šaljem ovog tekliča
zbog toga što ga je kralj usrdno primio u rekosmo, siroti Priboje da će jedino to vašoj milosti da zbog nemilog slučaja sta-
svome dvoru i dozvolio mu da krili pred pismo ostati da svjedoči pred pokoljenji- vite na raspolaganje dovoljno vremena za
njim tkanine koje je ovaj dotjerao iz Du- ma o danima punim slave u Podvisokim pripravljanje drugog pisma iz Klisa, skre-
brovnika – tako razmišlja Priboje i okreće i Milima, za kojih je sretno krunisan prvi ćući vam pozornost da je ovaj teklič isti
se nasred gostinjca, zadiže glavu i istura bosanski kralj. onaj koji je bio opljačkan i koji sa sobom
bradu prema gostu kao da kaže: “Šta ste A Radič čita: “Plemenitom i mudrom nosi i poderano pismo; drugog tekliča u
htjeli?” A zna Priboje da će mu se ovaj knezu Dubrovnika, sucu i vijećniku spo- ovom trenutku nisam mogao naći. Ipak,
nametljivac, kojeg Dubrovčani postaviše menute zemlje, ja, Radič Klišanin šaljem znajte, gospodine, da se radi o opravda-
između sebe i kralja, opet žaliti kako su pozdrav i preporučujem se. Kako vam je, noj smetnji jer sam bio prisiljen ići u re-
razbojnici presreli njegovog pismonošu i gospodine, poznato, trebao sam u roku od zidenciju. Neka vas Bog sačuva u životu”,
opljačkali ga i oteli mu važna pisma i po- dva mjeseca poslati odgovor dobrih ljudi i iz njegovog glasa posvud po prostoriji
cijepali ih u perje. Ali ne zna Priboje da Klisa. Ja, Radič, po svom dolasku iz Du- mile zmije sebeljublja da Priboju dođe
to novo pismo koje je ovaj ovdje Radič brovnika u Bosnu odmah sam poručio u da izvuče mač i da sasiječe ovu spodobu
Klišanin poslao po istom onom pismo- Klis da treba poslati pismo vašoj milosti. pred sobom kao muhu.
noši, a Priboje mu odredio pet vojnika u Pismo je stiglo u Podvisoko, a ja sam po Ne zna jadni Priboje, niti ičim naslu-
pratnju sve do Dveri, gdje treba da pre- zapovijedi kralja Bosne, sa svim tkani- ćuje, da će upravo ovo pismo koje on ima
uzmu stražu na carini, i koje evo počinje nama koje sam donio sa sobom iz Du- prilike čuti i prije onih kojima je upućeno
čitati pred Pribojem u iskrenoj nadi da brovnika, otišao u njegovu rezidenciju; s ostati da bliješti u mračnom tunelu bal-
će o njegovoj sadržini Priboje obavijestiti rečenim pismom poslao sam tekliča, koji kanske povijesti, daleko iza stoljeća, kada
kralja, jer kralj nema vremena da ga primi je krenuo iz Bosne 18. listopada. Spome- debeli slojevi zemlje prekriju i njega i u
i drugi put, a on, Radič, ne bi nikako htio nuto i ostala pisma bili su u Porinu oteta njemu dijete i velikog kneza bosanskog i
da ijedna jedina riječ s njegovih usana od- i poderana, a teklič se vratio u Podviso- ovaj kameni grad koji u ovom trenutku
leprša iz Podvisokog, a da prije toga nije ki ne znajući za postavljeni rok. A ja sam izgleda nepobjediv, i ovog ovdje Radiča
Klišanina pred njim, i kralja i kraljev-
stvo mu, i sve Kotromaniće i sve Stipane
Ne zna jadni Priboje, niti ičim naslućuje, da će upravo ovo i didove i goste i strojnike i krstjanine i
pismo koje on ima prilike čuti i prije onih kojima je upućeno svekoliku Crkvu bosansku i dvore njegovog
djeda Mastana ponad Drežnice, i samo će
ostati da bliješti u mračnom tunelu balkanske povijesti, rijetka, sveta slova svjedočiti kako je jed-
daleko iza stoljeća, kada debeli slojevi zemlje prekriju i njega nom u dalekom vremenu svijetom ovim
hodao i takav čovjek kojeg su zvali Priboje
i u njemu dijete i velikog kneza bosanskog i ovaj kameni grad. Masnović, a služi tri kralja i potpisivaše se
kao svjedok na povelji kada Tvrtko javlja
Dubrovčanima da se krunisao i da je išao
u zemlje majčinih predaka, kao svjedok
na povelji kada kralj Dabiša daruje Foj-
nicu Gojku Marnaviću, onom što mu ga
kralj Sigismund posla da mu pomogne
protiv Osmanlija, kao svjedok na povelji
kada kralj Ostoja ustupa Dubrovčanima
bosansko primorje i još nekim povelja-
ma svjedočio je Priboje, ali je, ipak, više
od svega volio da se u predvečerje popne
na Okruglu kulu u Visokom i da odozgo
klizi pogledom po hrbatima bosanskih
planina, da ih miluje i sluša kako predu
umiljate kao mačke. n

STAV 27/5/2022 65