Page 161 - KNJIGA SAŽETAKA

INOVACIJE I IZAZOVI U OBRAZOVANJU I SESTRINSKOJ SKRBI - KNJIGA SAŽETAKA

mr. Gordana Čosić, prof.
Osnovna škola Dragutina Domjanića, Sveti Ivan Zelina

Martina Jug, prof.
Osnovna škola Dragutina Domjanića, Sveti Ivan Zelina

Razvoj pismenosti u kurikulskim dokumentima –

od čitanja i pisanja do generičkih kompetencija

Teorijski okvir ovog postera temelji se na definiciji pismenosti. Definicija pismenosti proširila
se u odnosu na prvotno osnovno značenje. Turza-Bogdan i Cvikić (2023.) ističu da se koncept
pismenosti mijenjao od jednostavne sposobnosti čitanja i pisanja u svakodnevnom životu, preko
sposobnosti nužne za sudjelovanje u zajednici do najšireg shvaćanja pismenosti kao
sposobnosti koja omogućuje osobni i društveni rast i razvoj s naglaskom da se ranije pojam
pismenosti uglavnom odnosio na kontekst u kojem su poruke posredovane pisanim putem, a u
novijim definicijama taj pojam obuhvaća poruke posredovane pisanim i usmenim putem.
Vijeće Europske unije u dokumentu Preporuke Vijeća o ključnim kompetencijama za
cjeloživotno učenje (2018.) definira osam ključnih kompetencija potrebnih za zapošljivost,
osobno ispunjenje i zdravlje, aktivno i odgovorno građanstvo i socijalnu uključenost, a prva
među njima je kompetencija pismenosti. Aladrović-Slovaček (2019.) ističe važnost
komunikacijske kompetencije jer pomoću nje ostvarujemo kontakte, služimo se naučenim
znanjima, komuniciramo, prenosimo poruke, jednom riječju – živimo.

Komunikacijska kompetencija temelji se na četirima jezičnim djelatnostima: slušanje,
govorenje, čitanje i pisanje i posebno je važna u predmetu Hrvatski jezik, ali je sastavni dio
svakog nastavnoga predmeta jer je usko povezana sa svim vrstama pismenosti. Podjelu
pismenosti na vrste u širem smislu donose Turza-Bogdan i Cvikić (2023.) te razlikuju:
informacijske, računalne, medijske i digitalne pismenosti; prirodoslovne, prirodoznanstvene i
biološke pismenosti, matematičke pismenosti, čitalačke pismenosti, kulturne pismenosti i
međukulturalnih kompetencija, temeljne pismenosti i višestruke pismenosti.

Okvir nacionalnoga kurikuluma (2017.) definira generičke kompetencije kao kombinaciju
znanja, vještina i stajališta koji su preduvjet uspješnog učenja, rada i života osoba u 21. stoljeću
te temelj razvoja održivih društvenih zajednica i konkurentnog gospodarstva. Učenici tijekom
svoga osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga obrazovanja istovremeno razvijaju različite
kompetencije potrebne za cjeloživotno obrazovanje.

Za potrebe izrade ovoga postera kvalitativnom metodom analize sadržaja analizirani su
acionalni kurikulum za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje i Nacionalni kurikulum za
strukovno obrazovanje te Kurikulum nastavnoga predmeta Hrvatski jezik za osnovne škole i
gimnazije i Kurikulum nastavnoga predmeta Hrvatski jezik za srednje strukovne škole.

161