Page 47 - Infuzija
P. 47
Nela Nimac: Spomenuli ste da Vam se činilo da
je Vošicki bio luđak i da niste neprovjerene
informacije pisali, pa me zanima koji je pravi
okidač bio da se zainteresirate za Vošickog?
Jeste li svojevoljno išli pisati o njemu ili ste čuli
za njega od nekoga drugog?
Marko Gregur: Upravo to što nisam čuo mi bio
je okidač da ga istražim i da ga sebi objasnim.
Nije mi bilo jasno kako je moguće da čovjek koji
je važan za taj grad samo tako nestane. Pročitao
sam sve članke koje se tiču njega i onda vidite
kako ljudi koji su još živi pokušavaju ga
zamračiti. U muzeju se nađe publikaciju o
najvažnijim koprivničkim nakladnicima 20.
stoljeća i spomenu ih pet, a Vošickog uopće ne.
S tim da smo ih imali tri sve skupa. Sve ide iz
neke frustracije, ono uvijek iz nekog tog inata da
nešto nađeš i nije mi jasno kako je zaboravljen.
Smatram da je bio zaboravljen zato jer im se nije
dovoljno dopado, nije bio njihov, odnosno nije
bio ničiji. Bio je svoj. Povijest se mijenja i ljudi se
pokušavaju prekriti i nitko nije čist, svatko tu
pogriješi. To je povijest. Povijest pišu pobjednici.
Očito Vošicki nije bio na pobjedničkoj strani,
morao je raditi sve do smrti.
41
