Page 19 - Infuzija 2021

Kažete da i uspjeh, za koji svi Knjige imaju i terapijsku moć…
težimo, također može biti Svakako! Kažu da srce kuca 10%
opasan? sporije, čovjek se umiri. Kao što je
Tako je! Nagledao sam se glumaca i dobro malo pomaziti mačku ili psa
režisera koji su propali baš zato što tako i knjiga uistinu djeluje
im je krenulo dobro. Čak dobro više terapeutski. Prije 10-ak godina u
uništi čovjeka od neuspjeha. Svi Velikoj Britaniji uzeli su dvije
odmah pomisle da su uhvatili Boga za skupine mladih ljudi od 14 godina i
bradu, a ne razumiju da su sve od pratili su ih 20 godina. Jedna grupa
njega i dobili. Kad otkrijemo svoj nije voljela čitati, a druga je. Pratili
talent, trebamo ga usavršavati. Ali, su njihovu sudbinu od 14. do 34.
kad ga usavršimo, trebamo se truditi godine. Ustanovili su da su
da nam to ne zavrti glavom i da pripadnici grupe koja je voljela
pomislimo da smo važniji od nekog čitati bili čak zdraviji i emotivno
drugog. Bez svih nema svijeta, i to je stabilniji od ovih što nisu čitali.
Bog tako rasporedio. Što bi se desilo Dokazali su na znanstveni način da
kad bi svi bili pisci, ili kad bi svi bili je književnost na neki način čak i
glumci? I ono najvažnije… Oduvijek
sam govorio da zamislite čovjeka na korisna. Da ne pričamo o stjecanju
pustom otoku. Da tamo živi cijeli većih znanja… Tko čita lakše
život. Rodi se tamo zaboravljen od izražava svoje misli i osjećaje i
svih. On se ne može ostvariti ni kao lakše se kasnije nametne u svom
dobar ni kao zao čovjek. Sami po sebi poslu.
mi ne vrijedimo ništa. Poznato je da svoja djela pišete
Mi vrijedimo kroz druge ljude. Samo rukom, a ne na računalu. Zašto?
kroz drugog možemo biti dobri ili Kad sam počeo pisati s 16, sestra
loši, pozitivni, emotivni… Kad to mi je kupila pisaču mašinu. Nakon
malo osjetimo shvatimo da nismo mjesec dana znao sam već tipkati
jedino mi važni u životu, već da su tu i bez gledanja. Ali nekako najviše
ljudi oko mene – moji prijatelji, moji volim veliku bilježnicu – lijevo
susjedi, moji kolege… To nas sve pišem, a desno ubacujem. Kasnije
literatura, umjetnost, film, život i su došla i računala koja sve to
svakodnevno iskustvo natjeraju da mogu dovesti u red. Međutim, ja
počnemo šire doživljavati život. Jer već 30 godina imam gospođu koja
možda izbjegnemo neku situaciju, to pretipkava i ja i dalje pišem
ako pročitamo da je netko u istoj štampanim rukopisom. Meni je to
draže. Jednostavno mi je to
napravio budalu od sebe… intimnije. To je moj intimni ručni
rad.