Page 22 - PIP

Estetika u Zagrljaju Etike
prerastale njihovu apsurdnost, simplificirajući ih i zasjenjujući važnost problema na koji se upućivalo. Kao što, primjerice, humorno potenciranje poteškoća s dobivanjem putnih isprava za tranzistor u Which Clubu? udaljava od problematike nevidljivosti imigranata i svih obilježenih pojedinaca koji bez potrebnih dokumenata za državne sustave ne postoje, što je jedno od pitanja kojima se Jasna Vinovrški opetovano vraća. Malo-pomalo njezino mi je stvaranje postalo sinonimom za spoj plesnoga i kazališnog medija, jednostavnost forme, s upotrebom govora, objekata i ironije kao stalnim elementima. I signalom vlastite rezignacije. Onda je na Staying Alive odjednom kliknulo. Sve je počelo sjedati na svoje mjesto: pojedinačni mehanizam podupirala je mreža koreografskih strategija i scenskoga znakovlja izgrađivana godinama, preplećući ga s prethodnim ostvarenjima i rastvarajući kompleksnu i potentnu poetiku.
Izvedbenost
Pojednostavnjivanje scenskog mehanizma u odnosu na izvedbenu formu i prostorne odnose te usmjeravanje na nekoliko koreografskih odrednica koje sve pridonose linearnomu tijeku bilo čitave predstave bilo manjih, odijeljenih segmenata koji potom, tematski uokvireni, tvore konačnu izvedbenu cjelinu omogućuje autorici da se posveti radu na izvedbi, odnosno izvođenju i izvedbenosti samoj. Pritom naglašavam da se koncentriram na predstave koje sam tijekom godina gledala, osim spomenutih još na Modal Verbs, Lady Justice i Ansambl, koje izvedbenosti pristupaju iz utjelovljena karaktera i inscenirane situacije, dakle iz unutarnje perspektive reprezentacijskog sklopa. Dvije predstave koje nisam uspjela vidjeti, Under Construction i Live to Tape, a Still Moving Talkshaw, promišljaju izvedbenost naspram medija izvedbe, propitujući prisutnost, „proizvodnju prisutnosti” (H. U. Gumbrecht) te opseg i značenje uloge, odnosno utjelovljena karaktera. Odmičući se od tradiranih konvencija kazališta, plesačko ili, točnije, plešuće tijelo izvodi i kad je posrijedi utjelovljeni karakter, ono ne pripovijeda, ne simulira, ne pretpostavlja radnju i ne zamjenjuje ju znakom, već obavlja stvarni fizički rad. Rad na izvedbi podrazumijeva i rad na izabranoj taktici ili načinima izvođenja tijekom
Ivana Slunjski
Autorskom razvoju Jasne Vinovrški svjedočila sam zapravo otpočetka, od Mittelwelle AFC-a i Which Cluba? nadalje, prateći programe zagrebačkih festivala Tjedan suvremenoga plesa i Platforma HR u kojima je redovito sudjelovala. Ne mogu reći da su mi te prve predstave pobudile afinitet prema utkanim koreografskim zamislima ili da se odmah dogodilo neko prepoznavanje. Naprotiv, često su me potiho uznemiravale i tjerale na razmišljanje što me u njima i zašto smeta. Što se ipak činilo boljim nego nemati stava jer bi to značilo da me scenska tvorba ni na koji način ne dotiče. A zaokupljale su me i više nego što bih htjela.
Isprva se sve činilo odveć očitim, bjelodanim, kao da su predstave nudile malo toga što bi intrigiralo i pozivalo na pomnije zagrebanje građe. Jer sve je već bilo prezentno samo po sebi, jasno postavljeno, usredotočeno na jedan tematski sklop, s rijetkim digresijama koje bi uslojile primarnu liniju, precizno izvedeno. Rijetko što je bilo prepušteno slučaju, gotovo sam priželjkivala kakvu mrlju, grešku, ispad iz sistema koji bi pomutio tu jasnoću. Istodobno su scenske situacije temeljene na apsurdnosti životnih postupcima hipertrofiranja i oneobičavanja
22