Page 50 - NASILJE

nenasilna komunikacija

jenog ponašanja pos žemo željene i postavljene zadatke i ciljeve. Aser vna ili nenasilna
komunikacije je most kojim gradimo odnose, odnose koji imaju puno bolje i zadovolja-
vajuće uporište između sugovornika na obostrano zadovoljstvo svih uključenih strana.
Emo vna inteligencija je jako važna karika u izgradnji odnosa (obiteljskih, prijateljskih,
poslovnih): pitanje je samo koliko smo danas spremni uloži vremena i truda u izgradnju
i promjenu svojih obrazaca ponašanja i komunikacije kao važnog elementa našeg života,
odnosno imamo li strpljena pričeka povrat uloženoga kroz uživanje u plodovima tog
ulaganja u nas same te odnosima koji su ispunjavajući i podržavajući. Možemo li odbaci
očekivanja, odveza se od postavljenih svakodnevnih ciljeva i postavi si za cilj odnose
koji su ispunjavajući i podržavajući te komunikaciju kojom ćemo više ču sugovornika kao
i bi svjesni njegovih potreba i osjećaja? Možemo li samo na trenutak sta i dozvoli si
bolju, pozi vniju nenasilnu komunikaciju? Možemo li si nenasilnu komunikaciju postavi
kao BITNI cilj, a HITNU neugodnu i agresivnu komunikaciju ostavi neprihvatljivom?
U promjeni načina ponašanja i komuniciranja, svijest igra ključnu ulogu. Mi znamo odnos-
no bolje bi bilo reći, osjećamo i prepoznajemo ono što je ispravno i što nije, slušajući sr-
cem, a ne samo umom i ušima. Znamo i zasigurno osjećamo da ono što nije ugodno nama
neće bi ugodno ni drugima. Mi smo od kojih sve polazi i samo promjenom nas, našeg
ponašanja i našeg načina komuniciranja, pretvarajući ga od nasilnog u empa jsko, mo-
žemo izvrši promjenu i vra se nama samima, našem is nskom bitku. Promjena koju
želimo vidje i doživje od drugih prema nama, počinje od nas, promjenom nas samih.
Kako komuniciram: Nasilno ili nenasilno?

Stres i brzina modernog života ostavili su znatan trag i na komunikaciji, koja je osnova
ljudskog ophođenja. Nemogućnost pos zanja dogovora i/ili zajedničkog nalaženje naj-
boljeg rješenja , nedostatak mirne i konstruk vne komunikacije, danas je postala pravilo,
a ne izuzetak. Možemo se zapita : Koliko često se poruka ili način njenog slanja ne pre-
pozna sadržajno i ispravno te dolazi do nerazumijevanja i konfl ikta? A koliko puta je ona
zaista i neprimjerena i odaslana na krivi način, a da mi to možda i ne znamo, bilo sa strane
pošiljaoca ili primaoca iste?
Postavljamo li si ikada pitanje: Kakve su naše komunikacijske vješ ne? Razumije li naše
okruženje ono što želimo reći ili izrazi na način kako smo mi to zaista i mislili ili ne i jesmo
li svjesni rezultata ne onoga što smo rekli nego načina na koji smo poslali informaciju. Da
li svojim načinom komunikacije pos žemo željene ili postavljene ciljeve i da li kada smo u
ulozi primaoca informacije smo jednako tako u stanju ču potrebe i osjećaje sugovornika.
Koji je dojam koji želimo ostavi a koji zaista ostavljamo kada verbalno i neverbalno
komuniciramo? Da li razumijemo što se od nas traži i da li smo svjesni svojih potreba i
na koji način to ispoljavamo? Osjećamo li se često okrivljenima i prosuđivanima, a da ne
znamo zašto i osjećamo li da nas naše okruženje ne razumije. Da li je naš unutarnji dijalog
ili monolog nasilan i okrivljujući ili nenasilan i podržavajući?

50