Page 31 - DROGE

kako obitelj može pomoći?

Roditelji su neprestano „savjetovani“ od strane okoline, kako sa stručne tako i s manje
stručne strane, o tome kako bi trebali odgaja dijete. Naravno, u tolikoj količini primljenih
informacija moguće je propus one koje zaista nose konkretne i korisne savjete. Iz po-
zicije roditelja, primarno je u određenom trenutku odrastanja djeteta prihva činjenicu
da ono mora započe sa samostalnim donošenjem odluka. Najčešće je upravo to ono što
predstavlja kamen spo canja u komunikaciji između adolescenta i roditelja. Iz straha da
te odluke neće ići u onom smjeru u kojem bi željeli, ili iz jednostavne nemogućnos za
prepuštanjem kontrole, mnogi roditelji upadaju u zamku korištenja određenih neadek-
vatnih odgojnih metoda. Razlikujemo nekoliko odgojnih s lova, koji se naravno razvijaju
od samoga rođenja djeteta i ponajviše su rezultatom osobina ličnos i načinima suoča-
vanja koje koriste roditelji. Struka prepoznaje dvije temeljne dimenzije roditeljstva. To su
dimenzija emocionalnos – emocionalna toplina i razumijevanje; količina ljubavi, podr-
ške i ohrabrenja koju roditelj pruža djetetu, nasuprot hladnoće i odbijanja, te dimenzija
kontrole – roditeljski nadzor i zahtjevi prema djetetu; roditeljska očekivanja koja se mogu
kreta od zanemarivanja pa do potpune kontrole djeteta.
U kombinacijama h dviju dimenzija nalaze se karakteris čne skupine roditeljskih odgojnih
s lova. Uspoređujući različite roditeljske s love, pokazalo se da autorita vni s l roditelj-
stva, koji karakterizira ravnoteža emocionalnog prihvaćanja i jasno postavljene strukture,
rezul ra najmanjim brojem problema čnih ishoda u adolescenciji. Pružanje strukture se
pritom odnosi na davanje jasnih i konzistentnih smjernica, očekivanja, pravila i povratnih
informacija, koji mladima pružaju osnovu za iskustva kompetencije. Autoritarni s l, koji se
odnosi na emocionalno hladan odnos uz strogu roditeljsku kontrolu i nametanje pravila,
pokazao se povezan s manje problema čnog ponašanja adolescenata, no i nižim samopo-
uzdanjem te lošijom slikom o sebi. S druge strane, indiferentni roditeljski s l, karakterizi-
ran emocionalno hladnim odnosom uz izostanak bilo kakve strukture i pravila, rezul ra s
više ponašajnih problema i više internaliziranih poremećaja. Nadalje, permisivni odgojni
s l karakteriziran je prevelikom popustljivošću roditelja, izrazito malim zahtjevima prema
djetetu, te davanju prevelike slobode. Iako su roditelji emocionalno osjetljivi prema djete-
tu, postavljaju premalo ograničenja i nemaju dovoljno nadzora nad njima. Glavni odgojni
ciljevi su zadovoljavanje svih djetetovih želja. Djeca takvih roditelja su obično dobro raspo-
ložena, no nemaju osjećaj odgovornos , nesigurna su, imaju nizak stupanj samokontrole,
reagiraju nezrelo i agresivna su kada ne dobiju ono što žele.
Roditeljski s l koji podupire temeljne psihološke potrebe adolescenata karakterizira podr-
žavanje kapaciteta mladih za samoinicija vu i autonomnost, zainteresiranost roditelja za
dijete i ak vnu ulogu u njihovom životu, otvorenost i bliskost te jasno pružanje strukture.
U novije vrijeme razlikuje se i pe odgojni s l pod nazivom čvrsta ljubav. Čvrsta ljubav
karakterizirana je naglašenom dimenzijom kontrole ali i primjerenom emocionalnom
dimenzijom. Smatra se prilično uspješnim odgojnim s lom u smislu prevencije rizičnih
ponašanja.
Međunarodno istraživanje koje pra ponašanja u vezi sa zdravljem djece školske dobi

101