Page 32 - DROGE

kako obitelj može pomoći?

u tridesetak zemalja (HBSC, provedeno 2009./2010. godine) pokazuje da bliski odnosi
roditelja i djeteta, dobro razvijene vješ ne roditeljstva, konstruk vne obiteljske ak v-
nos i pozi van roditeljski model imaju nedvojbeno pozi van utjecaj na zdravlje i razvoj
adolescenata. Nadalje, ne smijemo zanemari situacijske čimbenike, točnije činjenicu da
je danas roditeljima dostupno sve manje vremena za razvijanje kvalitetnog odnosa s dje-
com, ponajviše zbog sve većeg opterećenja u smislu poslovnih obveza, teže fi nancijske
situacije…. Pa ipak, u nedostatku vremena, neophodno je što bolje iskoris ono vrijeme
koje nam se pruža, te u m trenucima svoju pažnju neometano posve djetetu. Isto
istraživanje je istražujući važnost školskog okruženja, vršnjačke grupe i socioekonomskog
statusa u zdravstvenom ponašanju i subjek vnom zdravlju hrvatskih učenika pokazalo
da su veće socioekonomske nejednakos u subjek vnom zdravlju nego u zdravstvenim
ponašanjima. Točnije, učenici slabijeg imovinskog stanja imali su u dobi od 11 godina 70%
veće šanse za nisku samoprocjenu zdravlja i nezadovoljstvo životom, dok su oni u dobi
od 15 godina imali 80% veće šanse za nisku samoprocjenu zdravlja i čak 40% veće šanse
za nezadovoljstvo životom. Za razliku od ostalih pokazatelja zdravlja i ponašanja gdje je
povoljniji ishod bio vezan uz bolji socioekonomski status, što se če konzumacije alkohola
povezanost je bila upravo suprotna. Naime, petnaestogodišnjaci iz obitelji slabijeg imo-
vinskog stanja opijali su se 30% rjeđe od učenika čije su obitelji boljeg imovinskog stanja.
Takvi rezulta dobiveni su i u drugim istraživanjima vezanim uz rizična ponašanja mladih.
Dakle, kada govorimo o raznim roditeljskim s lovima i metodama, nekoliko je univerzal-
nih savjeta koje bi svaki roditelj, a posebice roditelj adolescenta, trebao ima na umu. To
je konstantno ulaganje u razvitak privrženos između roditelja i djece, odnosno čvrste i
pozi vne obiteljske veze; konkretan nadzor roditelja nad ak vnos ma svoje djece uklju-
čujući i saznanja o njihovom društvenom životu, navikama njihovih prijatelja; utvrđivanje
jasnih pravila ponašanja koja će se dosljedno provodi u obitelji; te prihvaćanje ustaljenih
normi o štetnos sredstava ovisnos .
Prema izjavama osoba liječenih zbog problema ovisnos , većina je roditelja za problem
ovisnos saznala tek nakon nekoliko godina. Kada je riječ o heroinu roditelji su za pro-
blem najčešće saznali tek nakon dvije do tri godine ovisničkog ponašanja (32%), više od
če ri godine od početka konzumacije bilo je potrebno za 26,6% roditelja, dok 7,1% za
problem nije ni saznalo. No ipak, gotovo svaki treći roditelj (28,7%) za ovisnost je saznao
jekom prve dvije godine ovisničkog ponašanja svog djeteta. Kada su u pitanju neopi-
jatski ovisnici roditelji u pravilu saznaju ranije. Ovi podaci ne znače da su roditelji koji
nisu pravovremeno saznali za problem ovisnos kod svoje djece lošiji od drugih. Oni se
mogu koris kao pokazatelj da je po pitanju kvalitetnijeg odgoja ponekad možda bolje i
„nepotrebno“ reagira , nego vjerova da će se nega vne promjene u ponašanju djeteta
riješi same od sebe.

102