Page 25 - časopis.cdr

Izvještaj

Nakon duge vožnje stigli smo u majke Srebrenice koje su sve to

Srebrenicu. Kada smo došli, malo preživjele i izgubile svoje
smo se odmorili i krenuli u najdraže.Taj film je u svima
obilazak. Svi su pomno slušali probudio emocije.Taj film pod
historijski čas. Nakon historijskog nazivom „Putevi spasa“ je trajao

časa, otišli smo u Spomen sobu 26 minuta. Pogledavši ga,
gdje smo vidjeli razne slike, spremili smo se i krenuli. Putovali
svjedočanstva. Zatim smo otišli u smo 3-4h i umorni stigli ispred
Fabriku akumulatora. Tamo je škole. Pozdravili smo se i otišli

bilo jako hladno i mračno. Ulazili svojim kućama. Iz ovoga smo
smo u određene prostorije gdje su naučili da nikome ne trebamo
l j u d i b i l i m u č e n i i činiti zlo i da se svi trebamo
ubijani.Pogledali smo i veoma slagati i voljeti.

tužan film. U tom filmu pričaju

Svaka puška koja se napravi, svaki ratni brod koji zaplovi, svaka ispaljena raketa u
krajnjem smislu znače krađu od onih koji su gladni i nenahranjeni i od onih kojima je

zima i koji nisu odjeveni.
Rat ne određuje ko je bio upravu – on određuje one koji su preživjeli.

21