Page 30 - časopis.cdr
P. 30

Sijelo mudraca










             ađu ti se jednom neki mudraci, pa stanu govoriti o tome koje su ljudske
             osobine ponajbolje. Prvi reče da je najveća ljudska osobina hrabrost, ali,
     Nreče, ničim se hrabrost ne da opisati i jedino što se uz hrabrost može reći
     i dodati jeste to da hrabre sreća prati. Te ti taj stane hrabrost uzdizati što je god
     mogao i znao bolje i više.

     Drugi, opet, da je najbolja ljudska osobina biti dobar. Da se samo dobrom zlo   Bosanskohercegovački književnik
     može pobijediti. Te dobro uzdigne do neba, a da je mogao, i više bi.                  Nedžad Ibrišimović

     Treći reče da je najbolja ljudska osobina težnja za ljepotom, da je ljepota nešto amaha, i da će svi ljudi kad-tad, pred
     ljepotom, što od svoje volje, što onako – nikom poniknuti. Te ti taj stane ljepotu u visine uzdizati. Uzdizo, uzdizo, pa
     stao.


     Četvrti reče da je najbolja ljudska osobina prijateljstvo, a peti reče da nije prijateljstvo nego drugarstvo.

     Šesti, opet, reče da je najbolja i najpoželjnija ljudska osobina junaštvo, pa stane kititi priče o junacima i junačkim
     djelima da ga je milina bilo slušati.


     Sedmi reče da je najbolja ljudska osobina darežljivost.

     Osmi da je to poštenje.

     Deveti da je to ljubav. Da je ljubav nenadmašna ljudska vrlina koju pjesnici svih naroda hvale od davnina i da će je
     hvaliti dok je svijeta i vijeka. Jer ljubav prožima sve: i bilje i životinje i sav ljudski rod.


     Deseti reče da je za njega domoljublje najbolja čovjekova osobina. I njega je bilo milina slušati.

     Jedanaesti, opet, poteže čast i ponos, pa to dvoje stane u zvijezde okivati, mnogi mu riječju priskočiše u pomoć.

     Dvanaesti reče da sve pomenute osobine zaslužuju svaku hvalu i podršku, ali da je za njega najvrjednija ljudska osobina
     – vedra narav.

     A trinaesti među njima bio nekakav dedo, te on reče da je za njega najvrjednija ljudska osobina – skromnost.

      „Šta bi to k'o bila skromnost?“ upitaše ga. A dedo tiho opovrnu: „Skromnost je znati gdje ti je mjesto, jer jedan pored
     drugog mogu stajati i car i prosjak, pa da obojicu resi ista vrlina.“

     Ali se sa dedom niko nije mogao složiti te nastane takva graja da su i sijelo morali obataliti.






                                                                                                              26
   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35