Page 130 - 101. brigada monografija
P. 130

U pomoć suborcima u Antunovcu zapovjednik 2. bojne po-   zapovjednik 2. bojne zapovjedio je svojim snagama povlačenje
           slao je i 3. satniju, kojom je zapovijedao Nenad Momčilović, čiji   iz Antunovca, netom prije okruženja. Zahvaljujući dvanaestori-
           se pripadnici zbog jake tenkovske vatre neprijatelja nisu uspjeli   ci domaćih ljudi, koji su bili ostali u selu, s njima se borili i koji
           probiti do prve crte obrane. Tri puta su kretali naprijed prema   su poznavali kuda vodi svaki odvodni kanal, svi su se pripadnici
           Antunovcu i tri su se puta vraćali nazad na pričuvne položaje u   1. i 2. satnije 2. bojne te iz prostorne postrojbe 3. bojne 130.
           Ivanovcu.                                                    brigade HV-a Osijek uspješno izvukli u područje Ivanovca, Če-
               Tešku situaciju boja za Antunovac otežavao je, usprkos stal-  pina i Briješća. U jednom trenutku prilikom njihova izvlačenja,
                                                                 42
           nim obećanjima, izostanak topničke i PO potpore brigade  i   samostalnom pratećem vodu bojne, kojim je zapovijedao Ivica
           OZ Osijek, te nedostatak oruđa za PO boj bojne. Oko, 10,00   Čičak, nestalo je granata za minobacače, prijeko potrebnih da bi
           sati iz Čepina pripadnici 3. bojne 130. brigade HV-a kamioni-  se minobacačkom vatrom postrojbe u povlačenju zaštitile. Pro-
           ma su dovezli i ostavili dva BsT-a, koja nisu postavljena na palj-  blem je riješen izuzimanjem određene količine granata od 132.
           beni položaj niti je za njih bilo posluge i granata, tako da od njih   brigade HV-a Našice, što se pokazalo od presudnog značaja pri-
           nije bilo nikakve koristi tijekom bojnih djelovanja. Iz Ivanovca   likom izvlačenja hrvatskih branitelja iz mogućeg okruženja.
           je, i to tek oko 12,30 sati, stiglo nekoliko pripadnika 132. briga-  U kasnim popodnevnim satima 5. prosinca 1991. snage
           de HV-a Našice sa samo dvije “ose”, koji su se ubrzo po dolasku   JNA i pobunjenih Srba zauzimaju Antunovac, čime je prestala
           vratili natrag. U nedostatku oruđa za protuoklopni boj, podrš-  organizirana obrana hrvatskih snaga. 44
           ku postrojbama 2. bojne u Antunovcu davao je Prateći vod 2.      Time se crta obrane pomiče na lijevom krilu od Kolođvara
           bojne, koji je tijekom bojnih djelovanja ispalio oko 140 granata   (tt 90) – Ivanovački salaš – groblje u Ivanovcu – tt 87 – uz cestu
           iz minobacača 82 mm.                                         (za Ivanovac) do trafostanice na cesti Divoš – Antunovac. Radi
               Tijekom boja, u 12,05 sati zapovjedniku 2. bojne na moto-  osiguranja prve crte obrane i kako bi spriječio daljnji proboj
           rolu se javio netko (najvjerojatnije iz redova JNA ili pobunje-  tenkova JNA na tom smjeru, zapovjednik 2. bojne zapovjedio je
           nih Srba, op. a.) tko mu se predstavio kao Slobodan Tolj, zapo-  miniranje i dodatno zaprječivanje protutenkovskim zaprekama
           vjednik 3. bojne 130. brigade HV-a, te mu je rekao da izdrži još   na dijelu ceste prema Ivanovcu, od križanja Divoš – Antunovac.
           malo, jer će mu poslati u pomoć pet tenkova iz smjera Brijesta.    U boju za selo Antunovac 5. prosinca 1991. poginula su
                                                                  43
           Na svu sreću, tri dana prije napada inženjerci 2. bojne zapriječili   trojica hrvatskih branitelja, dok ih je osam bilo ranjeno. Sva tro-
           su tenkovski prohodno zemljište iz smjera Brijesta prema Antu-  jica poginulih bili su pripadnici 3. satnije 4. bojne 101. brigade
           novcu jer je umjesto najavljene pomoći, prema položajima hr-  HV-a (Živko Mimica, Krešimir Posavac i Damir Užarević), koji
           vatskih branitelja, i to s leđa, dolazilo pet tenkova JNA. Nakon   su, držeći položaje na lijevom krilu 2. bojne, poginuli od ten-
           što su prva dva tenka nagazila na postavljene mine, ostali su se   kovske granate.
           vratili nazad, tako da je njihov proboj privremeno spriječen.    Analizirajući bojna djelovanja postrojbi 2. bojne 101. bri-
               Pobunjeni Srbi i JNA jakim su oklopno-mehaniziranim i    gade HV-a u boju za Antunovac tijekom 5. prosinca 1991., za-
           pješačkim snagama napadali lijevo krilo obrane snaga 2. bojne   povjednik 2. bojne kao uzroke slabe obrane naveo je sljedeće
           u Antunovcu, čime je njihovo odsijecanje i okruženje bilo sve   razloge:
           izglednije. Pošto su pripadnici 3. satnije 4. bojne 101. brigade   –  pretpostavka da će JNA i pobunjeni Srbi glavni napad
           HV-a, koji su se nalazili na lijevom krilu obrane, napustili svo-  poduzeti iz smjera Novog Seleša pokazala se pogrešnom;
           je položaje, i to bez znanja zapovjednika i pripadnika 2. bojne,   –  izvlačenje na pričuvne položaje pripadnika 3. satnije 4.
           snage JNA i pobunjenih Srba uspjele su tenkovima i pješaštvom   bojne 101. brigade HV-a, zbog panike u njihovim redovima i
           prodrijeti u središte Antunovca, razdvojivši snage hrvatskih bra-  nepovezanosti sa susjednim postrojbama hrvatskih branitelja, a
           nitelja na dva dijela. Zbog prodora neprijateljskih snaga u selo,   da to nisu dojavili susjednim postrojbama 2. bojne;


           42  “Topnička potpora izostala je iz 2 razloga: 1.) Bitnica univerzalnih bacača (UB 120 mm) 3. brigade ZNG-a, koja nam je bila pridodana i podređena, djelo-
           vala je s paljbenog položaja u rajonu Korođgrada po živim ciljevima neprijatelja, pa čak i u zaštitnom pojasu (zoni sigurnosti ispod 400 m od prve crte obrane),
           odnosno na crti dodira našeg i neprijateljevog pješaštva. Time je naše pješaštvo bilo dodatno izloženo pogibelji, a zapovjednik 4. bojne upozoravao je da bojna
           trpi vatru iz smjera Korođgrada, i 2.) Bitnicu je JNA brzo otkrila i “poklopila” vatrom,  tako da se ljudstvo s oruđima i tehnikom, pod žestokom vatrom nepri-
           jatelja izvlačilo na drugu lokaciju. U izvlačenju nije bilo stradavanja, osim psihičkih stresova”. (Ivan Cukina, načelnik topništva 101. brigade HV-a)
           43  Mjesto između Osijeka i Antunovca, koje je bilo pod kontrolom 106. brigade HV-a Osijek.
           44  Uz Antunovac, jake oklopno-mehanizirane i pješačke snage pobunjenih Srba i JNA 6. prosinca 1991. zauzele su i Novu Tenju.



                                                                    130
   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135