Page 132 - 101. brigada monografija

tako i biti, oko 16,00 sati 7. prosinca 1991. samoinicijativno je
Nakon izvlačenja iscrpljenih pripadnika 2. bojne, na prvoj krenuo za Zagreb. 47
crti obrane u Ivanovcu u noći 6./7. prosinca 1991. raspore- Pošto je zauzimanjem Antunovca od strane JNA i pobu-
đene su svježe snage iz samostalnih postrojbi brigade. Nji- njenih Srba postojala opasnost da se njihove oklopno-meha-
ma je zapovijedao zapovjednik 2. bojne Ahmet Puškar, uz nizirane snage ukline u međuprostoru između sela i Ivanovca,
kojeg su ostali dozapovjednik bojne, zapovjednici satnija i Zapovjedništvo 3. bojne 132. brigade HV-a formiralo je jednu
drugi pripadnici bojne – hrabri dragovoljci: Marko Bije- protuoklopnu grupu, naoružanu ručnim bacačima raketa i be-
lić, Danijel Bolfan, Dražen Detoni, Petar Didak, Miroslav strzajnim topom, i rasporedilo je na obrambeni položaj na že-
Družić, Dragan Dukmenić, Dragan Dupan, Miljenko Jo- ljezničkom prijelazu iz Ivanovca prema Antunovcu. Uz to, zbog
vinović, Miljenko Kopčalić, Vjekoslav Kuštrak, Anđelko Le- izuzetno teške situacije na ovom dijelu bojišnice, 101. brigadi
tinčić, Miro Margušić, Nenad Momčilović, Zvonko Petan, HV-a su, po zapovijedi zapovjednika 1. OZ Osijek, pridodane
Zlatko Pilatuš, Stjepan Puh, ranjeni Krunoslav Samošća- 1. bojna 3. brigade ZNG-a, 4. bojna 132. brigade HV-a Naši-
nec i Božidar Vdović, te par domaćih dečki iz ivanovačke i ce, 3. bojna 107. brigade HV-a Valpovo i 1. bojna 130. brigade
antunovačke satnije 130. brigade HV-a.
HV-a Osijek, koje su zaposjele sljedeće položaje:
– 1. i 2. satnija u razini željezničke pruge od Ivanovca prema
Antunovcu, a 3. satnija 1. bojne 3. brigade ZNG-a u Divošu;
Stjepan Sever i izviđači u Izvidničkoj desetini bojne Vlado Škri- – 4. bojna 132. brigade HV-a Našice na području Ivanovca;
46
lac i Željko Plahinek. Zapovjednik 2. bojne vratio se i obišao – 3. bojna 107. brigade HV-a Valpovo razmještena je kao
stradale pripadnike bojne na mjestu stradavanja te poduzeo pričuva na području Ovčare Čepinske, te
mjere njihova zbrinjavanja, a potom sa zapovjednikom brigade – 1. bojna 130. brigade HV-a Osijek raspoređena je u Hra-
utvrdio zadaće, zatraživši pritom da se pripadnici bojne zamije- stinu i Paulin Dvoru prema ernestinovu.
ne svježim snagama. Ojačana navedenim postrojbama te protuzračnim i protuo-
Zbog teške situacije na bojišnici i velike iscrpljenosti njezi- klopnim oruđima iz sastava 130. brigade HV-a Osijek, 101. bri-
nih pripadnika, zapovjednik 2. bojne, uz odobrenje zapovjed- gada HV-a uspjela je stabilizirati crtu obrane na liniji Livana –
nika brigade, zapovjedio je 6. prosinca 1991. pripadnicima Ivanovac – Paulin Dvor – Hrastin, spriječiti daljnji prodor JNA
bojne izvlačenje iz Ivanovca u sela Vladislavci i Vuka, dok je 2. i pobunjenih Srba te održati crtu obrane do 8. prosinca 1991.
satniju zadržao na crti obrane do zamjene. Iscrpljene pripadnike kad se, prema zapovijedi zapovjednika 1. OZ Osijek, izvlači u
2. satnije navečer su zamijenile svježe snage – samostalne po- dubinu teritorija, izvan zone odgovornosti brigade.
strojbe 101. brigade HV-a, koje je uputio zapovjednik brigade. Nakon zauzimanja Antunovca, JNA i pobunjeni Srbi oko-
U brizi da zadaće odsudne obrane budu provedene i sa svježim mili su se svom žestinom na selo Ivanovac, čija je obrana bila
snagama, u Ivanovcu su, uz par domaćih dečki iz 130. brigade dobro organizirana i inženjerijski uređena, s postavljenim min-
HV-a, ostali zapovjednik Ahmet Puškar i 18 hrabrih dragovo- sko-eksplozivnim zaprekama ispred prve crte obrane, čime su
ljaca – pripadnika 2. bojne 101. brigade HV-a. Ostali pripad- bili zapriječeni svi tenkovski prohodni prilazi mjestu iz smjera
nici bojne sutradan su izmješteni u školu u Gorjanima, gdje su Antunovca i ernestinova.
trebali prenoćiti i 8. prosinca 1991. krenuti na domobilizaciju Oklopno-mehanizirane snage JNA i pobunjenih Srba 6.
i obuku u Zagreb. No, dio pripadnika bojne, ne vjerujući da će prosinca 1991. bile su raspoređene na sljedeći način:

46 Od iste granate ranjeni su Zvonko Razum i Krunoslav Samošćanec. Osim njih, od djelovanja neprijateljskog VBR-a 6. prosinca 1991. ranjen je i Ranko
Badelj.
47 Moral u postrojbama 2. bojne nakon gubitka Antunovca bio je vrlo nizak, vojnici su bili fizički i psihički iscrpljeni te nisu nikome vjerovali. Na to je utje-
calo mnogo faktora. Prije dolaska u istočnu Slavoniju bojna je popunjena sa 120 novomobiliziranih vojnika, s kojima nije izvršena ni kratka obuka ni priprema
za predstojeća bojna djelovanja. Osim toga, odmah po dolasku na istočnoslavonsko bojište bojna je imala gubitke, što se odrazilo na psihičko stanje njezinih
pripadnika, te je bila svakodnevno izložena žestokoj topničkoj i tenkovskoj vatri snaga JNA i pobunjenih Srba. Zbog navedenih razloga, kod dijela pripadnika
bojne pojavili su se nesigurnost i strah, koji su bili jači od njih, te su otišli za Zagreb dan ranije od planiranog roka. Pritom treba istaknuti da su otišli iz Gorjana,
koji su se nalazili u dubini teritorija, izvan zone odgovornosti brigade, tijekom priprema za organizirani odlazak u Zagreb, tako da o napuštanju položaja ne
može biti ni govora.

132